'To je kao san, svaki dan je kao san. Probudim se svako jutro, pogledam i dotaknem medalju da budem sigurna kako to nije bio samo san', reći će Kellie Wells, američka sprinterica o svojoj brončanoj medalji s Olimpijskih igara u Londonu. Toliko željenu medalju konačno je uhvatila.
'Sada više nemam toliki pritisak pred utrku. I dalje radim iste vježbe, ali mogu više uživati i zabavljati se na stazi', priznala je Kellie (30) nakon londonske bronce na 100 metara s preponama.

Trebala je nastupiti i Pekingu. Zapravo, svi smo je očekivali u Pekingu. I bila je na dobrom putu. Prva u četvrtfinalu američkih ‘trialsa?, u polufinalu je istrčala više nego dobrih 12.58…i ozlijedila preponu…

Morala je pauzirati ostatak sezone i krenuti iznova. Nije bilo lako, ali Kellie je odavno naučila da život nije bajka. U srednjoj školi je prebrodila tragediju, majka joj je nastradala u prometnoj nesreći. I zato i danas dok trči, u mislima ima majku.

Lani je postala prvakinja SAD-a u svojoj disciplini, a u dvorani (60m s preponama) je istrčala najbrži rezultat sezone (7.79). Na OI u Londonu spustila je osobni rekord na 12.48, a sezonu iz snova potvrđuje na mitinzima širom svijeta. U posljednja tri mjeseca čak je sedam puta bila među dvije najbrže na 100 prepone.

Jako malo se atletičara može pohvaliti s četiri uzastopna nastupa na Olimpijskim igrama, te osam uzastopnih svjetskih prvenstva. Još manje njih da su čak dvaput imali čast izaći na poštanskoj marki svoje zemlje, a vjerojatno niti jedna zemlja ne slavi svog sportaša kao što St. Kristofor i Nevis se ponosi Kimom Collinsom.

U toj državi s populacijom od tek 50.000 stanovnika 25. kolovoz je nacionalni praznik – Dan Kima Collinsa. Njihov najveći sportaš tog je dana 2003. godine postao svjetskim prvakom na 100 metara.

Bilo je to jedno od najnapetijih finala na ‘stotku’. Collins je za stotinku bio brži od srebrnog Browna i brončanog Campbella. Dvije godine ranije u Edmontonu osvojio je broncu na 200 metara.

U Helsinkiju 2005. nije obranio zlato iz Pariza, ali i bronca bila je odličan doseg. Na nove medalje na SP-u trebao je pričekati sljedećih šest godina. U Daegu je osvojio još dvije bronce. Ponovo na ‘stotki’, ali i 4×100 metara. Štafeta Sv. Kristofora i Nevisa prvi put se plasirala u finale SP-a i senzacionalno došla do medalje. Collins se na pobjednička postolja penjao i u dvorani. Dvaput je bio srebrni na 60 metara.

Osobni rekord na 100 metara (9.98) postavio je još prije 10 godina. No, ako bi netko pomislio da je 36-godišnji Collins danas daleko od tih rezultata, gadno bi se prevario. Prije manje od godinu dana dojurio je do zlata na Panameričkim igrama za točno 10 sekundi.