životna priča

Kako je Marija Šarapova pokorila svijet zahvaljujući nuklearnoj katastrofi u Černobilu, upornom ocu i neviđenom spletu okolnosti u SAD-u

13.04.2020 u 15:24

Bionic
Reading

Krajem veljače Marija Šarapova odlučila se oprostiti od tenisa. Ruska tenisačica imala je iznimno bogatu karijeru, u kojoj je osvojila sva četiri grand slam turnira i ukupno 21 tjedan provela kao prva tenisačica svijeta. Uz sportske rezultate pratila ju je medijska slava te bogati sponzorski ugovori, ali i afera s padom na dopinškom testu. Ovo je njezina priča

'Kako ostaviti iza sebe jedini način života koji si poznavala? Kako se odmaknuti od terena na kojima si trenirala otkad si bila djevojčica? Od igre koju voliš i koja ti je donijela sve te suze i neizrecive osjećaje radosti? Od sporta u kojem si našla obitelj i navijače koji su te podupirali više od 28 godina?

Oprostite mi, nova sam u ovome. Svijetu tenisa, opraštam se s tobom.'

Tim je riječima Marija Šarapova počela svoj tekst za Vogue i Vanity Fair, u kojem je krajem veljače objavila da je odlučila prekinuti karijeru. Posljednji meč u karijeri bio joj je poraz od Hrvatice Donne Vekić u prvom kolu Australian Opena, za koji je dobila pozivnicu. Bio joj je to treći uzastopni poraz u prvom kolu na grand slam turnirima i nakon njega došla je na najnižu poziciju na WTA ljestvici od početaka svoje karijere. Za bivšu osvajačicu sva četiri grand slam turnira i svojedobno prvu tenisačicu svijeta nije imalo smisla nastaviti karijeru.

Svemu je kriva katastrofa u Černobilu

'Kada bih trebala obrati jedan događaj zbog kojeg sam postala tenisačica, bio bi to Černobil', napisala je Šarapova u svojoj 2017. godine objavljenoj autobiografiji. Za vrijeme karijere nekoliko je puta donirala novac programima za oporavak dijelova Bjelorusije pogođenima tom katastrofom i na to je odlazio najveći dio njenog karitativnog rada. Njezini roditelji Juri i Jelena živjeli su u drugom najvećem gradu Bjelorusije, Gomelu, smještenom na jugoistoku tada sovjetske republike. Područje je bilo teško pogođeno nakon nuklearne katastrofe 1986. godine. Kao i većina, roditelji joj nisu mogli doći do informacija koliko je situacija ozbiljna. No njeni baka i djed s majčine strane poznavali su radnika koji je poslan na posao saniranja štete. Čim su saznali kakvo je stanje, nazvali su roditelje Marije Šarapove i rekli im 'da se što prije maknu i dosele k njima u Njaganj', gradić u zapadnom Sibiru. 'Godinama kasnije dolazili smo kod bake u Gomel na ljetovanje i čudili se velikim gljivama. Svi su govorili da su velike zbog radijacije. Moji roditelji nisu niski, ali nisu ni posebno visoki. Sa svojih 188 centimetara, kad ne nosim cipele s visokim petama, daleko sam viša od njih. Kad je reaktor eksplodirao, moja majka pila je vodu i jela povrće iz okolice prije te nakon što je ostala trudna. Pa tko zna', šalila se jednom prilikom.

Marija Šarapova
  • Marija Šarapova
  • Marija Šarapova
  • Marija Šarapova
  • Marija Šarapova
  • Marija Šarapova
    +5
Marija Šarapova Izvor: Profimedia / Autor: Rob Prange / Shutterstock Editorial / Profimedia

Marija Šarapova rođena je u Njaganju 19. travnja 1987. godine pod imenom Maša Jurjevna Šarapova. Poslije dolaska u SAD ime je promijenila u Marija jer joj je smetalo to da ljudi izgovaraju njeno ime kao da se zove Marsha. U Njaganju je živjela s majkom, dok je otac putovao u potrazi za poslom. Kada je imala dvije godine, obitelj se preselila u Soči.

'Da se nismo preselili u Soči, nikada ne bih postala tenisačica. Grad je odmaralište i tenis je dio njegova života. Po tome se razlikovao od ostatka Rusije, u kojem tenis nije bio popularan', napisala je u autobiografiji. No njen otac je slučajno, nakon što je iz šale za rođendanski poklon dobio teniski reket, počeo rekreativno igrati u lokalnom klubu. Nastavio je i u Sočiju te se sprijateljio s Aleksandrom Kafeljnikovom, ocem kasnijeg prvog tenisača svijeta Jevgenija. Marija je pratila svog oca kad je išao igrati i ubrzo počela satima vježbati pa ju je upisao u tenisku školu, u kojoj je radila pod mentorstvom poznatog ruskog trenera Jurija Judkina.

Nakon nekog vremena Judkin je savjetovao Marijinom ocu da bi za njen razvoj najbolje bilo odseliti se iz, u devedesetima, vrlo nestabilne Rusije. Ubrzo nakon toga, 1993. godine, otac ju je odveo u teniski centar u Moskvi, koji je vodila Martina Navratilova. Impresionirana, i ona im je savjetovala promjenu sredine. Otac je uspio dobiti trogodišnju vizu za SAD za dvije osobe, zbog čega je majka do daljnjega ostala u Rusiji, posudio je novac i s minimalnom ušteđevinom preselio se s Marijom na Floridu 1994. godine. 'Zašto Florida? Moglo bi se naći puno razloga, no pravi je taj da je moj otac praznovjeran. Dok smo bili u procesu traženja vize, naišao je na nekoliko članaka o teniskim akademijama na Floridi. Shvatio je to kao znak koji put treba slijediti', napisala je kasnije Šarapova.

Problemi s prilagodbom na Ameriku i potraga za teniskom akademijom

Prilagodba novom životu nije bila jednostavna. Ni Marija ni njen otac nisu govorili engleski. On je radio razne poslove kako bi zaradio novac i pokušao je osigurati najbolji razvojni put za svoju kćer. Šarapova je u svojoj autobiografiji opisala kako je tekao taj proces. Otac ju je prvo želio uključiti u tenisku akademiju Ricka Maccija. Premda je ostavila dobar dojam, iznenadna pojava starije osobe bez znanja engleskog s malom djevojčicom izazvala je početno nepovjerenje. Nezadovoljan tretmanom, otac ju je odveo u akademiju Nicka Bollettierija u Bradentonu. Premda je bila premlada, dopustili su joj da trenira i osigurali neka osnovna sredstva za preživljavanje. No nakon nekog vremena morala je napustiti akademiju. Do danas ne zna o čemu se radilo, a njen otac je sumnjao da je njeno izbacivanje iz akademije inicirala majka Ane Kurnjikove, nezadovoljna mogućom konkurencijom druge ruske igračice.

Menadžerske igrice i preživljavanje

Marija je nastavila trenirati u obližnjoj teniskoj akademiji Sekoua Bangoure. Na to iskustvo dosta se negativno osvrnula. Njen boravak u akademiji otac je plaćao radom kao teniski trener, no Bangoura mu je nakon nekog vremena odlučio dati otkaz. Šarapova je nastavila trenirati sve dok im Bangoura nije ponudio ugovor. Uključivao je klauzulu prema kojoj bi Šarapova, ako postane profesionalka, do kraja teniske karijere morala plaćati Bangouri veliki postotak svoje zarade, pa ga je njen otac nakon konzultacije s odvjetnikom odbio potpisati. To je bio kraj njihove suradnje. U isto vrijeme njen otac nije mogao raditi zbog ozljede leđa, pa su ostali bez primanja i mjesta za život. Ovisili su o pomoći prijatelja, koji su ih primili kao goste, a Šarapova je nastavila trenirati s ocem.

Njihova situacija naglo se popravila nakon što je Šarapovu na jednom od turnira mladih igračica uočila Betsy Nagelsen. Bivša tenisačica bila je udana za Marka McCormacka, osnivača i vlasnika IMG-a, organizacije koja se, između ostalog, bavi sportskim menadžmentom i ujedno vlasnikom Bollettierijeve akademije. Impresionirana onime što je vidjela, sugerirala je suprugu da je IMG uvrsti u svoj program. To se i dogodilo 1995. godine. Šarapova je ubrzo, kao devetogodišnjakinja, opet bila, tada i formalno, u Bollettierijevoj akademiji. Godinu kasnije, 1996., majka joj je napokon dobila vizu za SAD pa je obitelj ponovno bila na okupu. Šarapova i danas većinu vremena živi u Bradentonu na Floridi.

Prelazak u profesionalce

Oko 2000. godine počela je ostavljati značajan trag u juniorskom tenisu. S tek 13 godina osvojila je Eddie Herr International Junior Tennis Championships za djevojke do 16 godina. Godine 2002. došla je do finala juniorskog Australian Opena, a s 14 godina i devet mjeseci najmlađa je tenisačica kojoj je to pošlo za rukom, i Wimbledona. Na seniorskoj profesionalnoj sceni debitirala je 2001. godine, a prvu punu sezonu odigrala je 2003. U njoj je osvojila dva turnira i dobila WTA-ovo priznanje za najbolju novu tenisačicu. Iz te godine je i jedna bizarna epizoda. Kroz cijelu karijeru Šarapova je bila poznata po glasnim izdasima prilikom udaranja loptice. U drugom kolu turnira u Birminghamu u lipnju igrala je s francuskom tenisačicom Nathalie Dechy. Njena protivnica požalila se sucu na glasne vriskove kad god bi udarila lopticu, na što je sudac reagirao i upozorio ju da se stiša.

'Dechy se požalila sucu da stenjem i da joj to smeta. Radim to instinktivno cijelog života', komentirala je Šarapova nakon meča. Nekoliko godina kasnije opet se osvrnula na priče o svom stenjanju: 'Čujte, znam da je to vaš posao, ali pustite svoje bilježnice, olovke, mjerače glasnoće stenjanja, modnu policiju i, dajte, samo gledajte meč.'

'Ljudi često pitaju je li strašan prelazak u profesionalce. To je smiješno. Reći ću vam što se stvarno dogodi kad postanete profesionalka. Odjeneš se, izađeš na teren i igraš protiv istih igračica protiv kojih si igrala cijelo vrijeme, samo što ste sad profesionalke. Ima više gledatelja, suci su bolje plaćeni, oko terena su reklame... ali i dalje igraš protiv istih djevojaka s kojima si igrala kad ti je bilo deset godina', opisala je svoje iskustvo.

Senzacionalno osvajanje Wimbledona, medijska slava i najplaćenija sportašica svijeta

Uspon u vrh ženskog tenisa uslijedio je sljedeće, 2004. godine. Prvi zapaženiji rezultat bilo joj je četvrtfinale Roland Garrosa. U početku karijere nije dobro igrala na zemljanoj podlozi i opisala je da se na zemlji osjeća 'kao krava na ledu' jer nije znala proklizavati. Preferirala je brže podloge i to je ubrzo pokazala. Uoči Wimbledona osvojila je DFS (danas Birmingham) Classic, a u Wimbledon je ušla kao 13. nositeljica. Prva četiri kola prošla je bez izgubljenog seta. U četvrtfinalu je svladala Aiju Sugiyamu (5:7, 7:5, 6:1), u polufinalu Lindsay Davenport (2:6, 7:6, 6:1), da bi u finalu prema ocjenama medija koji prate tenis bila najveće iznenađenje u novijoj povijesti ženskog tenisa i slavila protiv Serene Williams (6:1, 6:4). Time je, nakon Lottie Dod i Martine Hingis, postala treća najmlađa osvajačica Wimbledona. Ujedno se prvi put probila među top 10 WTA ljestvice. 'Bila sam naivna sedamnaestogodišnjakinja i shvatila sam što sam napravila tek kad sam bila nešto starija. Zapravo mi je i drago da je tako bilo', napisala je tekstu u kojem je objavila da se oprašta od tenisa.

Forma joj je varirala sljedećih mjeseci. U US Openu je ispala u trećem kolu. No na jesen je osvojila dva turnira u Aziji i zatvorila sezonu osvajanjem WTA Tour Championshipsa u Los Angelesu. U finalu je ponovno svladala, premda je u trećem setu u jednom trenutku zaostajala četiri gema, Serenu Williams (4:6, 6:2, 6:4).

Pobjedom u Wimbledonu Šarapova je preko noći postala medijska zvijezda i otvorili su joj se brojni sponzorski ugovori. Od 2006. do 2016. godine prema Forbesu je bila najbolje plaćena sportašica na svijetu. Od 2005. do 2011. bila je stalni član Forbesove liste 100 najutjecajnijih slavnih osoba godine, 2010. pokrenula je liniju sportske odjeće, Nike Maria Sharapova Collection, a 2013. pokrenula je proizvodnju slatkiša Sugarpova. Nekoliko je puta završavala na listama najljepših slavnih osoba na svijetu ili na vrhu lista najljepših sportašica na svijetu. Godine 2006. slikala se u bikiniju uz 25 modela za Sports Illustrated Swimsuit Issue, a 2007. postala je ambasadorica dobre volje Programa Ujedinjenih naroda za razvoj. U kratkim ulogama pojavila se u nekoliko serija i filmova, a 2017. godine objavila je autobiografiju 'Unstoppable: My Life So Far', napisanu s Richom Cohenom. Godine 2005. godine bila je u vezi s Adamom Levineom, pjevačem grupe Maroon 5, a od 2009. sa slovenskim košarkašem Sašom Vujačičem i već 2010. godine objavili su zaruke, no prekinuli su 2012. Između 2013. i 2015. godine bila je u vezi s bugarskim tenisačem Grigorom Dimitrovom, a 2018. potvrdila je da voli britanskog biznismena Alexandera Gilkesa.

Premda je od 1994. godine živjela u SAD-u, zadržala je rusko državljanstvo. 'Radi se o obiteljskom okružju i bogatoj kulturi. Pamtim životna iskustva koja su me oblikovala u to što sam danas. Ne radi se samo o državi, već o ljudima, mentalitetu, čvrstoći i stavu da nikada ne treba odustati', objasnila je zašto se osjeća prvenstveno Ruskinjom.

U vrhu ženskog tenisa

Godine 2005. u Australiji, Wimbledonu i US Openu gubila je u polufinalima, a u Parizu u četvrtfinalu. No osvojila je tri turnira i došla, kao prva Ruskinja ikad, na prvo mjesto WTA ljestvice. To joj je prvi put pošlo za rukom 22. kolovoza i tada je na vrhu ostala samo tjedan dana, a 12. rujna vratila je prvu poziciju i zadržala je šest tjedana. Godine 2006. osvojila je pet turnira, među njima i svoj drugi grand slam turnir, US Open. Na turniru je izgubila samo jedan set, u polufinalu protiv Amelie Mauresmo. U finalu je svladala Justine Henin-Hardenne (6:4, 6:4), a 2007. počela je porazom u finalu Australian Opena od Serene Williams, no nakon toga se vratila na broj jedan ljestvice, gdje je ostala sedam tjedana. Zbog ozljede ramena, prve u nizu, propustila je veći dio zemljane sezone. Do kraja godine osvojila je samo jedan turnir, a u finalu WTA Tour Championshipsa nakon tri sata i 24 minute izgubila je od Justine Henin. Godinu 2008. otvorila je osvajanjem Australian Opena na način kakav se rijetko viđa. U drugom kolu svladala je Lindsay Davenport, u četvrtfinalu Justine Henin, u polufinalu Jelenu Janković i u finalu Anu Ivanović. Osvojila je grand slam turnir bez izgubljenog seta!

'Australian Open doveo me do ekstremnog samopouzdanja koje neki zovu 'biti u zoni'. Ne znam kako bih to objasnila, ali bio je to dobar osjećaj', komentirala je kasnije. U nastavku sezone osvojila je još dva turnira i, nakon što se Justine Henin naglo povukla iz svijeta tenisa, kratko se vratila na broj jedan ljestvice.

Nova ozljeda ramena, oporavak i problemi s formom

U nastavku sezone igrala je slabije. Otkrilo se da je od travnja vukla ozljedu ramena. Ozljeda se pogoršavala, nakon srpnja više nije igrala, a u kolovozu je operirala rame.

Oporavljala se do ožujka. No nakon što se vratila imala je problema s formom. Servis joj je već ranije patio zbog problema s ozljedama ramena, a tada ga je znatno lošije kontrolirala. Premda je do 2010. uspjela pronaći mehaniku pokreta koja joj je opet omogućila jake servise, češće je griješila i imala puno dvostrukih servis grešaka. U sljedeće dvije godine osvojila je tek tri turnira i ispala iz top 10 WTA ljestvice. Vratila se 2011. godine, u kojoj je igrala polufinale Roland Garrosa, finale Wimbledona i osvojila jedan turnir. Tokom godine u jednom trenutku bila je druga igračica svijeta, a završila ju je kao četvrta.

Roland Garros, Olimpijske igre, povratak na broj jedan i nova ozljeda

Godinu 2012. počela je porazom u finalu Australian Opena, bolja je bila Viktorija Azarenka, kao i kasnije u godini u finalu Indian Wellsa. Nakon osvajanja turnira u Stuttgartu i Rimu na Roland Garros ušla je kao druga nositeljica. Pobjedom nad Sarom Errani u finalu postala je tek deseta tenisačica koja je u karijeri osvojila sva četiri grand slam turnira. Nakon pobjede u Parizu vratila se na broj jedan WTA ljestvice. Na vrhu je bila četiri tjedna, čime je ukupan broj tjedana koje je provela kao svjetski broj jedan zaokružila na 21. Nikad više nije bila prva tenisačica svijeta. Na Olimpijskim igrama u Londonu nosila je rusku zastavu na otvaranju. Bila je prva sportašica koja je dobila tu čast. Na kraju je osvojila srebro, a u borbi za zlato bolja je bila Serena Williams. Godine 2013. osvojila je Indian Wells i igrala finale Roland Garrosa. No izgubila je od Serene Williams. Zbog nove ozljede ramena propustila je kraj sezone.

Godine 2014. osvojila je četiri turnira. Nakon osvajanja Stuttgarta i Madrida prije Roland Garros bila je sedma nositeljica. Osvojila ga je u finalu pobijedivši Simonu Halep.

'Zemlja na Roland Garrosu ukazivala mi je na sve moje mane, za početak, moju nemogućnost da po njoj kližem, i natjerala me da ih prevladam. Dva puta. E to je bio dobar osjećaj', rekla je kasnije.

Finale Kupa federacija

Do kraja sezone osvojila je još China Open i završila godinu kao druga igračica svijeta. Godinu 2015. počela je osvajanjem Brisbane Internationala, pobjedom u finalu nad Anom Ivanović. Na Australian Openu došla je do finala, koje je izgubila od Serene Williams. Te godine osvojila je još turnir u Rimu i igrala finale Kupa federacija s Rusijom. Pobijedila je u svoja oba meča protiv čeških igračica, Karoline Pliškove i Petre Kvtove, no Češka je na kraju slavila 3:2. Zbog nesuglasica s drugim ruskim igračicama, povremenih otkaza i ozljeda, Šarapova je propustila biti dio reprezentacije u eri kada je Rusija dominirala Kupom federacija, osvojivši između 2004. i 2008. četiri od pet mogućih naslova. Debitirala je 2008., no finale je propustila zbog ozljede. Rusija je još 2011. i 2013. godine igrala u finalima, no oba puta bez Šarapove u momčadi, tako da su njena dva meča iz finala 2015. godine bila njezini jedini nastupi u finalu Kupa federacija.

Suspenzija zbog pada na dopinškom testu

U četvrtfinalu Australian Opena 2016. godine Šarapova je izgubila od Serene Williams. Nakon meča otišla je na dopinšku kontrolu. Pala je, bila je pozitivna na meldonij, spoj koji je Svjetska antidopinška agencija stavila na listu zabranjenih u siječnju te godine. Vijest je procurila u ožujku. 'Primila sam pismo Međunarodne teniske federacije u kojem su me obavijestili da sam bila pozitivna na testu na doping na Australian Openu. Preuzimam punu odgovornost. Zadnjih deset godina prema savjetu obiteljskog liječnika uzimala sam lijek mildronat, za koji sam tek poslije primanja pisma saznala da je poznat i kao meldonij. Svih tih deset godina, koliko sam uzimala lijek, on nije bio na listi zabranjenih tvari, uzimala sam ga legalno. No u siječnju 2016. godine on je zabranjen. Nisam to znala, uzimala sam ga na savjet liječnika zbog nekoliko zdravstvenih problema koje sam imala 2006. godine', objavila je Šarapova nakon pada na testu. Nije dobila puno potpore u svijetu tenisa. Premda je Svjetska antidopinška agencija sugerirala da se sportaše koji su bili pozitivni na testu prije 1. ožujka ne mora suspendirati Međunarodna teniska federacija suspendirala ju je na dvije godine, a ona se žalila sudu za arbitražu u sportu. Sud joj je smanjio suspenziju na 15 mjeseci, s početkom od 26. siječnja 2016. godine.

'Gospođica Šarapova napravila je prekršaj, koji nije bio posebno težak, no ipak za njega mora snositi neku odgovornost. Smatramo da je za takav prekršaj prikladna kazna od 15 mjeseci', objavio je sud. Nike i TAG Heuer prekinuli su poslovnu suradnju sa Šarapovom, Porsche je odgodio buduće reklamne kampanje s njom, a Program Ujedinjenih naroda za razvoj suspendirao ju je s pozicije ambasadorice dobre volje. Iza nje je stao proizvođač reketa Head, kao i Ruski teniski savez te ruski ministar sporta, koji je sugerirao da je slučaj nastao zbog sve lošijih rusko-američkih odnosa.

Šarapova se nastupima vratila u travnju 2017. godine, no dobar dio sezone imala je problema s ozljedama. U listopadu je osvojila Tianjin Open, svoj prvi turnir od 2015. godine. Sljedećih godina nastavili su se njeni problemi s ozljedama i loše pozicije na WTA ljestvici. Početkom 2020. godine zaključila je da bi bilo dosta.

'Tenis mi je pokazao svijet, tko sam, što sam i od čega sam. Njime sam se testirala i mjerila svoj rast. Što god da izaberem za svoje novo poglavlje, novu planinu, i dalje ću gurati, penjati se i rasti', zaključila je svoj oproštaj od tenisa.