Od osmorice nositelja, trojica su bili Hrvati, već u drugom kolu sučelila su se dvojica (Melzer - Seppi) igrača s popisa pedesetorice najboljih, a petak je nudio poslasticu u vidu pojedinačnih ogleda Ive Karlovića i Ivan Dodiga s najjačim stranim adutima Baghdatisom i Južnjijem. Prvi put nije bilo Hrvata u finalu, ali i to se jednom moralo dogoditi.

'Tijekom turnira na tribinama se skupilo 13.700 gledatelja, dakle gotovo dvije tisuće dnevno. Brojka je realna i nije zadovoljavajuća, ali bilo je i situacija na koje nismo mogli utjecati. Prvenstveno mislim na snježno nevrijeme koje nam je odnijelo publiku u danima kada je turnir trebao imati klimaks, a tu je i pad rejtinga tenisa u Hrvatskoj kojega ne možemo rješavati samo putem naša dva ATP turnira', upozorava direktor turnira Branko Horvat i dodaje:

'Želim naglasiti da organizacijski dio ima i drugu stranu. Bilo je nekih odličnih igrača, i još više odličnog tenisa. Ogled Karlovića i Južnjija donio je vrhunski tenis i vjerujem da su ljudi odlazili doma zadovoljni.'

Besplatnih ulaznica nije bilo, bez plaćanja (cijene karata bile su od 30 do 80 kuna) ulazile su samo organizirane grupe školaraca iz obližnjih osnovnih škola.

'Ljudi su u Hrvatskoj navikli na gratis događaje, ali mi s takvim konceptom imamo jako loših iskustava. Dok smo dijelili, oko dvorane je sve bilo puno preprodavača... Katastrofa. Uostalom, mi nudimo ATP turnir i moramo zadržati minimum renomea.'

Financijsku konstrukciju turnira još zatvaraju ('Vremena su izuzetno teška'), a o budućnosti turnira kaže:

'ATP je prezadovoljan organizacijom, još nam nikada nije bila na ovako visokoj razini. Turnir ćemo imati onoliko dugo koliko budemo mogli zadovoljavati osnovne financijske kriterije. Grad nam pomaže koliko može, iako i tu ima prostora za manje napretke u organizacijskom planu, hvala i ostalim sponzorima, i nadamo se da će iduće godine biti manje stresa.'

Da zbog ozljede nije otkazao dvostruki pobjednik iz 2009. i 2010. Marin Čilić, brojke bi bile i bolje. U vrijeme recesije do izražaja dolazi kreativnost, iduće godine će se vidjeti može li turnir ponovno krenuti prema gore i približiti se najuspješnijem izdanju, onome iz 2006. godine. Sigurno je da bi isti turnir imao puno veći rejting u mnogim drugim hrvatskim sredinama (dvorane postoje), ali nijedan drugi grad ne bi izdvajao tolika sredstva, pa je varijanta preseljenja - čista utopija. Srbi vrebaju i žele turnir preseliti na drugu stranu Dunava, nadajmo se da će ostati kratkih rukava.