Oni koji ga bolje poznaju prisjetit će se kako je Ivica Tucak u mladosti bio popriličan veseljak, možda baš zato i nije napravio neku veću igračku karijeru iako je bio izvrstan vaterpolist. Neki će bez ustezanja kazati kako bi danas Ivica Tucak izbornik tadašnjeg Ivicu Tucka vaterpolista isti tren izbacio iz momčadi. Bez mogućnosti 'pomilovanja'!

U rodnom je Šibeniku i započeo vaterpolsku karijeru, s Pericom Bukićem igrao je u Solarisu, jednu je sezonu, netom pred raspad bivše države, igrao i u Crvenoj zvezdi, a potom u Italiji (Palermo, Como, Genoa, Milano...). U Šibenik se vratio 1999. godine, a potom je dvije sezone igrao i u zagrebačkom Medveščaku.

Nadaren je bio, no neku zapaženiju karijeru ipak nije napravio. I sam će reći kako se više od treniranja volio - zabavljati!

'I to ne baš malo... Puno', priznao je jednom prilikom Tucak.

I takav veseljak bio je uvijek u krugu reprezentativaca, no na velikim natjecanjima za Hrvatsku nikad nije zaigrao. Još tamo 1993. godine uoči EP-a bio je skoro 'unutra', no navodno se nekim tadašnjim čelnicima Hrvatskog vaterpolo saveza nije svidjelo to što je svojedobno odradio sezonu s kapicom Crvene zvezde na glavi...

Ti isti koji su ga tada 'prekrižili' sigurno nisu ni znali da je Tucak kao dragovoljac sudjelovao u Domovinskom ratu, branio je svoj Šibenik u najtežim danima, kada su četnici i JNA gotovo ušli u grad. No, Tucak nikada tu epizodu svog života nije volio isticati. Tada mu je sigurno bilo teško, no nije želio ulaziti u konflikte. Svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu nije, kao mnogi tada (ali i danas) nije iskoristio za svoju dobrobit. Izabrao je svoj put do uspjeha.

'Pustite rat, daleko je to...', kazat će i dodati:

'Sjećamo se svega, prošlo je, uživajmo sada.'

Život i karijeru Ivice Tucka obilježila je i velika obiteljska tragedija. Pred očima mu je u lipnju 2005. godine na šibenskoj rivi poginula kćerkica Tena kojoj su tada bile tek tri i pol godine. Na nju je pao automat s igračkama...

Nakon te tragedije Tucak je prekinuo igračku karijeru i krenuo u trenerske vode. Prvo je s Veselinom Đuhom vodio juniorsku reprezentaciju koja je 2009. osvojila Svjetsko prvenstvo! Sredinom 2006. godine preuzeo je momčad Šibenika i već u prvoj sezoni odveo ih u završnicu Kupa LEN-a! Već se tada vidjelo da Ivica Tucak ima nevjerojatan trenerski potencijal, a on je sam radio na sebi i iz sezone u sezonu napredovao.

Pravu trenersku afirmaciju ostvario je od 2009. do 2012. godine kao trener Jadrana iz Herceg Novog, s crnogorskom je momčadi dvaput osvajao Jadransku ligu, crnogorsko prvenstvo i jednom Kup. U isto ga je vrijeme 'prepoznao' veliki Ratko Rudić i priključio ga stožeru hrvatske reprezentacije s kojom je osvajao medalje u Svjetskoj ligi i FINA kupu.

Razvoj Ivice Tucka kao trenera bio je planski i sjajno osmišljen. Nadareni se stručnjak izgrađivao iz sezone u sezonu, no za najveći šok nitko u Hrvatskoj nije bio spreman. Hrvatska vaterpolo reprezentacije je te 2012. godine pod vodstvom Ratka Rudića u Londonu osvojila zlatnu medalju, a prvi brk svjetskog vaterpola objavio je kako - odlazi!

Njegovo je mjesto u rujnu 2012. preuzeo baš Ivica Tucak iako je u tom trenutku to bila najnezahvalnija moguća uloga. Naslijediti legendu koja je s hrvatskim vaterpolistima osvojila baš sve što se osvojiti dalo, sjesti u stolicu vjerojatno najvećeg vaterpolo trenera svih vremena... Taj koji to prihvati, ma taj ne može biti normalan.

No, Ivica Tucak je prihvatio. I odmah se prihvatio posla jer trebalo je što bezbolnije izvesti smjenu generacija i stvoriti momčad koja će nastaviti s osvajanjem medalja na velikim natjecanjima.

Već na svom prvom velikom natjecanju, EP-u 2013. u Španjolskoj, Tucak je s Hrvatskom osvojio broncu, a 2015. u Kazanju uzeli smo srebro! Tada su nas u finalu pobijedili Srbi, kao i u finalu Olimpijskih igara u Rio de Janeiru. Bronca, srebro, srebro...

I onda napokon, pet godina napornog rada napokon se isplatilo, Hrvatska je na SP-u u Budimpešti stigla do zlata! Sredili smo do tada nepobjedive Srbe u polufinalu, a u finalu domaćine Mađare! 

'Zahvalio bih se ovim predivnim momcima koji su ostavili srce u bazenu i večeras i tijekom čitavog turnira. Sretan sam što sam trener ove reprezentacije. Zahvaljujem se i svim svojim suradnicima bez kojim ne bih mogao doći do ovoga. Osjetili smo zaista da je cijela Hrvatska uz nas i rekli smo da smo ovdje došli po zlato', jasno je kazao zlatni hrvatski izbornik Ivica Tucak. Sad mu nitko ne može kazati da nije legitimni nasljednik Ratka Rudića. Koji, spomenimo tek, o njemu ima izuzetno visoko mišljenje... Majstor jednostavno zna prepoznati majstora!