Gost tportalove rubrike Intervju subotom bio je slovenski izbornik i bivši trener Rijeke Matjaž Kek
Kad bilo koji veliki hrvatski klub smijeni trenera, jedan od glavnih kandidata za njegova nasljednika u anketama na svim portalima redovito je Matjaž Kek.
Oko malo kojeg stručnjaka u hrvatskoj nogometnoj javnosti postoji takav konsenzus kao oko legendarnog Slovenca. Danas izbornik Slovenije, 63-godišnji Kek sa 'sigurne' distance iz svojeg Maribora prati zbivanja u Hrvatskoj, ali i svjetskom nogometu.
S legendarnim trenerom smo u velikom intervju u subotu prošli brojne teme, a nismo se ne mogli ne dotaknuti pitanja o tome je li istina da je kao mlađi bio veliki hajdukovac, kako se često pričalo i pisalo, a saznali smo što misli o povratku u SHNL gdje je više nego omiljen.
Matjaž, hoćemo li vas ponovno gledati u SHNL-u? Priča se da ste hajdukovac...
Svašta se priča, svašta ljudi pričaju. Više se ne sjećam čiji sam sve navijač bio, ha, ha. U bivšoj državi je postojala 'velika četvorka', a jedini klub za koji sam ja navijao bio je Maribor. Dok se nije dogodila Rijeka. Imao sam sreću da sam radio kao trener u svojem gradu, da sam izbornik svoje reprezentacije i da sam bio trener Rijeke. To ne znači da ne poštujem svoje najljuće protivnike - to je Olimpija u Sloveniji, a u Hrvatskoj su to bili Hajduk i Dinamo.
To sam puno puta rekao - ponosan sam na način na koji sam otišao iz Rijeke. Kad sam osjetio da više momčadi ne mogu ništa dati, nazvao sam Miškovića i rekao mu da više ne mogu. Kakve otpremnine, tri plaće, pet plaća, osam plaća… Mene to ne zanima. Puno je godina prošlo, za neke sam predugo već i izbornik Slovenije. Meni je najnormalnije da ja iz Slovenije prvo pogledam prema Hrvatskoj. Ne prema Austriji, nego prema Hrvatskoj.
Ma, ja volim kad sami sebi na kraju dana uvijek priznamo taj šarm Balkana. Nisu to uvijek ugodna sjećanja, znam to jako dobro. Ali sportski, kroz kulturu, način života… Zato gledam prema Hrvatskoj, a ne prema Austriji. Emocije, karakter, duh. Prvi put kad sam došao u taj Sukošan, kad sam vidio taj kraj, odmah sam rekao - to je to. Svi su me u čudu gledali - kakav Sukošan, ali ja sam htio samo tamo. Pa sad Opatija za Božić ili Uskrs. Nitko mi to ne može kupiti. Zašto bih ja sad išao u Beč? Interesantno je to vidjeti, naravno, ali tu je mir. Da ne govorimo o ljepotama.
A kamo će me put odvesti? Tko to zna? Mislim, ja sam sad već stari trener. Ne mogu više živjeti od rezultata na Europskom prvenstvu i moram to promijeniti u sebi. To je prošlost i zanima me samo sljedeća utakmica, a to je - Luksemburg u lipnju.