Njezin trener Dražen Lasić ističe kako Antonija, s odličnom tehnikom, ima potencijala za svjetske rezultate.

'Atletikom se bavim sedam i pol godina', kaže Antonija, danas učenica trećeg razreda opće gimnazije.

Trenira u kninskom atletskom klubu Sveti Ante. Prema atletici ju je usmjerio učitelj Tvrtko Kaić još kao pučkoškolku. Počela je trenirati na njegov poticaj. Vježba svakodnevno.

'Treninzi traju po sat i pol, katkad i dva, ali rjeđe', obavještava Antonija.

Visoka 1,81 m na stazi se doima i elegantnom i snažnom. Na opasku da će, možda, još narasti, odgovara kroza smijeh:

'Nadam se da neću više rasti.'

Netko bi rekao: zar visina ne pridonosi boljim rezultatima?

'Visina nije toliko bitna', pripominje Antonija. Bitna je, naravno, brzina i tehnika.

'Uvijek može bolje. Kad si prvi, nagrađen si za svoj trud, zadovoljan si s onim što si radio', podvlači Antonija, pouzdano znajući što i kako dalje.

Suradnja s trenerom je uvjet bez kojeg se ne može. Stoga ne iznenađuju Antonijine riječi:

'Trener Lasić i ja se slažemo. Podupire me, ponavlja što moram učiniti, kako poboljšati zalet.'

Lasić ne krije zadovoljstvo Antonijinim napretkom. Pedesetak je atletičara u Svetom Anti. Posljednjih sezona nezaobilazni su sudionici najvećih domaćih natjecanja. I kandidati za međunarodne priredbe. Nemaju što mnogi imaju, ali imaju ono što krasi najbolje među najboljima: zanos i ustrajnost. Od učitelja koji umiju uočiti i prepoznati nečije kvalitete do poduzetnog trenera u klubu. I vrijednih natjecatelja.

'Nije da osjećam tremu, ali sad je nekako više pritiska', dodala je na kraju Antonija.