Sve što su Meksikanci dosad taktički postavili i pokazali, može se opisati ovako:

• 'talijanska' 3-5-2 formacija koja se može čitati i kao 5-3-2, s odličnim bekovima Aguilarom i Layunom
• na otvaranjima utakmica kreću agresivnim pristupom, dignu zadnju liniju, gurnu bekove visoko i na taj način uspostave kontrolu nad utakmicom
• ne dopuštaju protivniku previše prilika iz kontri upravo zbog svoga agresivnog pritiska - stoje blizu igrača s loptom i relativno je brzo vraćaju u svoj posjed
• naša obrana ne smije ponoviti greške Kameruna kod pokrivanja bekova u meksičkoj 3-5-2 formaciji. Ofenzivne Aguillara i Layuna, krila Kameruna su prepuštala bekovima koji su pak stajali dosta centralno s obzirom na postavljanje Dos Santosa i Peralte u "kanale" između stopera i bekova
• pametno koriste prednosti svoje 3-5-2 formacije jer često imaju igrača više u veznom redu

• višak igrača u veznom redu je još izraženiji jer među 3 braniča igra Rafa Marquez, tehnički potkovan igrač kojeg se najviše sjećamo po igrama iz Barcelone
• višak igrača u veznoj liniji dobar je i sa defanzivnog aspekta jer tjera protivničke momčadi da igru iz preguste sredine prebace na krilo/bok. Logika kaže da je lakše izgubiti loptu kada ste na ograničenom prostoru uz aut liniju nego kada ste sa loptom u sredini, na ipak širem prostoru
• osvojene lopte Meksikanci znalački iznose preko odličnih bekova Aguilara i Layuna. Tako su pravili dosta problema Brazilu jer su i Marcelo i Dani Alves igrači koji ostavljaju dosta prostora kada krenu naprijed
• u utakmici protiv Brazila obrambena trojka Meksika (Rodriguez - Marquez - Moreno) 'ugušila' je Freda, koji je bio statičan i stalno u zaleđu (tek treba vidjeti kakvi su kada im se suprostavi brzi napadač)
• mane; loši su u prekidima, a bočni igrači ostave previše prostora pozadi kada krenu naprijed. Ne mogu pronaći pravi odgovor kada im protivnik vrši pritisak na igrača s loptom. U prve dvije utakmice pokazali su i nepreciznost, te su općenito lošiji kad je lopta u zraku