Nakon otprilike tri godine od početne ideje za organizacijom bicikliranja na 30. Olimpijske igre dogodio se i taj dan. Osamnaest Pedalinaca je sjelo na do vrha natovarene bicikle i uputilo se s Trga Dražena Petrovića u namjeri da za 30 dana stignu do Londona netom prije otvaranja Olimpijskih igara.

Mi smo rekreativna ekipa biciklista koja vikendom odveze 80-ak kilometara širom okolicom Zagreba i nismo navikli na pretjeranu medijsku pozornost. Ne znam da li bi jednako bilo u slučaju da je Hrvatska jučer igrala protiv Engleske i pobijedila ju, ali danas je na trgu bilo dosta novinara. Moramo priznati da je lijep osjećaj da se prepoznala naša strast prema dvokotačnom nemotornom prometalu i jednoj ludoj ideji. A i fora je kad nas slikaju. :)

Svaka čast i britanskom veleposlanstvu koje je prepoznalo naš projekt i bilo prisutno danas na čelu s veleposlanikom Dadvidom Slinnom. Veleposlanik Ujedinjenog Kraljevstva je došao na Trg Dražena Petrovića (ispred Cibone) i dao startni signal za početak bicikliranja. Još kad bi se cijenjeni veleposlanik sjetio da nam organizira ulaznice za Olimpijske igre, bili bismo vječno zahvalni. Veleposlanik sigurno čita tportal.hr i zato: If ambassador would organise ticekt for some (any) Olympic events, we would appreciate it greatly. :)

OK... ostavili smo svoju rodbinu i prijatelje u suzama, novinare s punim memorijskim karticama i konačno krenuli. Prvi dan, pa već najduži od svih trideset, ukupno 130 km. Vrijeme idealno, svi smo ponosni kao purani i pratimo sa strane kako ljudi reagiraju na čudnu kockastu ekipu, s bisagama iz kojih izviruju bicikli. U ekipi imamo i prave šarmere koji ne propuštaju da zagrebačkoj dami sa strane požele dobar dan i upitaju je kojim putem se ide u London. A Zagrepčanke su pristojne i lijepo odgovore 'samo ravno'. :)

Nećemo pričati o kondiciji, umoru, ozljedama... trenutačno ih ili nema ili nitko ne želi priznati. Dan je više prošao u pravilima bicikliranja u grupi i s teretom. Napominjem, mi smo biciklisti rekreativci, ali većina nas nije vozila među osamnaest ljudi. Strogo su zabranjena nagla kočenja ili bicikliranje 'kotač na kotač', a izlijetanja iz sredine grupe prema sredini ceste još strože. Isto tako, bicikl natovaren bisagama postaje jako nestabilan na vjetru, a upravljač počne trzati, i svi se moramo navikavamo na te novotarije.

Što još reći kao dojam prvog dana? Biciklistički bog vremena zvan kiša pojavio se pet kilometara prije krajnjeg cilja, restorana Zelengaj u Goričanu, odmah uz mađarsku granicu. I bog kiša baš je bio 'pissed' iz nekog razloga, poklonio nam je pljusak o kojem biciklisti samo sanjaju. Danas sam naučio da su dva osnovna neprijatelja biciklista prvo vjetar, a drugo kiša.

Večeras slijedi spavanje u šatoru i ulazak u Europsku uniju kroz Mađarsku. Prvi izazov je da naš prateći kombi prijeđe granicu, a da mu pritom ne iscuri ulje kroz rupu od hrđe i da mađarski carinici ne nađu 600 konzervi piva koje su sakrivene iza rezervnih bicikala i naše mobilne kuhinje. :)

Za sve što nam se događa na putu tu je i pouzdana Nokia Lumia zahvaljujući kojoj možemo snimiti velik broj fotografija i video priloga.

Za kraj malo statistike za one koji žele znati više:
Vrijeme kretanja: 6 sati i 37 minuta
Stajanje: 4 sata i 44 minute
Maksimalna brzina: 52,7 km/h
Prosječna brzina: 19,6 km/h (imamo bisage, to nam je dobra isprika :) )

Eto toliko za prvi dan... Po pedali!