Prije nešto manje od dva tjedna okončano je Europsko rukometno prvenstvo. No s obzirom na osvojeno tek peto mjesto hrvatske reprezentacije, mnogi su ga već 'arhivirali'. Ipak, oko rukometa još je puno upitnika, prije svega zbog upražnjenog mjesta na izborničkoj stolici
Hrvatska se spremno primila domaćinstva rukometnog prvenstva, a poseban motiv bilo je osvajanje jedine zlatne medalje koja ovom sportu nedostaje - najsjajnijeg europskog odličja.
Bio je to i dodatni signal čelnicima HRS-a da nakon četvrtog mjesta na SP-u u Francuskoj dovedu iskusnog 'lisca' Linu Červara, čijim je preuzimanjem reprezentacije uoči SP-a u Portugalu 2003. godine oživjela rukometna priča.
No Červar je potpisao ugovor do kraja Eura i časno uzmaknuo.
'Točno je da sam imao ugovor do kraja ovog prvenstva, vodio sam reprezentaciju 166. put i stvarno se nisam štedio. Naravno da i bez mene hrvatski rukomet i reprezentacija imaju budućnost. Vjerujem da u Hrvatskoj postoje stručni ljudi koji mogu nastaviti niz odličja, a ja ću podržati novog izbornika. Trebamo vjerovati u čovjeka kojeg želimo. Nisam pristalica nekog kratkog rada, nema čuda i magije', Červarova je izjava nakon pobjede nad Češkom u kojoj su naši rukometaši osigurali peto mjesto.
A kako već u lipnju, protiv Crne Gore, Hrvatska igra dodatne kvalifikacije za plasman na Svjetsko prvenstvo 2019. godine, jasno je da se pod hitno mora pronaći rješenje.
Ovo 'pod hitno' ne znači i nepromišljeno, a svjesni su toga i u HRS-u, koji će ovog puta puno studioznije odlučivati o novom izborniku.
vezane vijesti
Odmah nakon Eura na tu je temu govorio i Mirza Džomba, naglasivši da novom izborniku treba dati, prije svega, vremena i da mu se ne smije stavljati pritisak na leđa, već ga ostaviti na miru duži vremenski period - jer s momčadi se treba raditi.
Na upit postavljen prvom čovjeku hrvatskog rukometa Zoranu Gopcu o tome kada će se odlučivati o novom izborniku samo je rekao 'bez komentara', no iz izvora bliskih Hrvatskom rukometnom savezu doznajemo kako će Upravni odbor već idućeg tjedna raspisati natječaj za izbornika, a koji će trajati dva tjedna. U HRS-u su uvjereni kako će takav način odabira izbornika putem natječaja biti najpravedniji. Dakle doznali smo kako ćemo novog izbornika dobiti najranije krajem veljače ili početkom ožujka.
Prvotni su uvjeti bili: trenerska škola, licenca, rezultat na velikoj sceni, ponašanje, odgovornost, prava, obveze..., ali iz istog izvora doznajemo da će se ti uvjeti vjerojatno mijenjati kako bi se na natječaju pojavilo više od dva, tri imena. Pa da i izbor može biti objektivniji. Samo da spomenemo kako su među 'nominiranima', odnosno imenima koja se vrte u javnosti - Goran Perkovac, Neno Kljajić, Zlatko Saračević, Ivica Obrvan, Irfan Smajlagić, Zlatko Horvat...
Doduše, još jedno veliko rukometno ime, Patrik Ćavar, upozorio je da mu ovaj način odabira izbornika nije baš najjasniji, ali svima iz rukometne obitelji, u što smo sigurni, na pameti je jedino veliki rezultat, za koji naša reprezentacija ima kapaciteta. No, s druge strane, očito čelnicima HRS-a odgovara odugovlačenje jer zaista žele izabrati najbolje moguće rješenje na duži period. Očito su svjesni kako ovaj put nemaju pravo na pogrešku, tj. eksperiment, kakvih je u prošlosti bilo.
Tko će se prijaviti na natječaj od nabrojanih velikana, zasad nije poznato, ali navodno - kako doznajemo - nekima od njih ne pada na pamet tako nešto jer su uvjereni da su i prije trebali dobiti priliku na klupi Hrvatske.
Tko god bude novi izbornik, jasno je kako će opet sav teret pasti na leđa igrača. No čim su dva hrvatska igrača, Luka Cindrić i Domagoj Duvnjak, nominirani među petoricom kandidata za najboljeg rukometaša na svijetu, jasno je i da ciljevi moraju biti postavljeni jako visoko.
