Kostelić je 7. svibnja u švicarskom Baselu operirao koljeno, što mu je bio petnaesti 'odlazak pod nož' tijkom karijere, zbog čega je posao istinski planetarni sportski heroj.

'Petnaest puta su me operirali, jer kao operacije računam i ranija vađenja vijaka iz koljena. Srećom, nakon svakog kirurškog zahvata uspio sam se vratiti skijanju. Bit će tako i sada. Oporavak u Termama Selce ide dobro. Nikud mi se ne žuri. Sve odrađujemo temeljito. Od 29. svibnja rehabilitaciju ću imati u Daruvarskim toplicama. Ne znam koliko će trajati, ali liječnici kažu da ću sredinom lipnja početi sa laganim treninzima', naglasio je Kostelić za AA.

Ono što je posebno bitno za hrvatskog skijaškog genija jest što u ovoj fazi oporavka nema stalne bolove u koljenu.

'Dok ga ne provociram, ne boli me. Sve će, vjerujem, biti OK'.

Što se tiče ambicija za sljedeću sezonu Kostelić je više nego jasan.

'Želim osvojiti prvu zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. Priliku za ostvarenje sna imat ću u ruskom Sočiju, od 7. od 23. veljače 2014. godine. I u Svjetskom kupu nastojat ću biti u samom vrhu. Ipak, treba biti oprezan. Prvo rehabilitacija, povratak na snijeg, pa pametan ulazak u sezonu i tempiranje forme za najvažnije stvari', kazao je Kostelić, te kroz smijeh dodao:

'Imam još jednu neostvarenu želju. Obožavam ćevape, a još kao dijete, prije rata jeo sam ih u Sarajevu. Dakle, imam dvije želje. Hoću zlato na Olimpijadi u Sočiji i što prije na sjajne sarajevske ćevape'.

Kostelić je u prošloj sezoni bio peti u ukupnom poretku Svjetskog kupa u alpskom skijanju. Treći je završio u slalomu, a prvi u kombinaciji.

'Izuzetno sam zadovoljan ostvarenim iz prošle sezone, jer većim dijelom sezone imao sam bolove u desnom koljenu, koje sam na koncu prije nekoliko dana morao i operirati. Praktički, osim natjecanja i treninga, od početka prosinca stalno sam radio sa fiziotarapeutom', pričao je Kostelić za Anadoliju.

Popularni 'profesor' naglašava da na utrkama, osim savjeta oca i trenera Ante, posebno sluša sestru Janicu Kostelić, bivšu najbolju skijašicu planete, širom zemaljske kugle poznatu 'snježnu kraljicu'.

'Janičini komentari su mišljenja svježeg natjecatelja. Ona utrke gleda na drugačiji način. Nema dlake na jeziku. Ne kritizira me puno, ali kada to čini, onda vrlo jasno kaže što misli'.

Svakodnevno piše dnevnik u kojem su se prošlog ljeta našle crtice iz Crne Gore.

'Bio sam na crnogorskom primorje prošlog ljeta. Obišao sam sve od Herceg-Novog, Budve, pa do ušća Bojane i Ulcinja. Zgodno. Ljudi su bili jako srdačni i čudilo me da su me svi prepoznali. Zaista, iz Crne Gore nosim divne uspomene koje sam zabilježio i u dnevniku'. 

Kostelića posebno raduje podrška navijača iz naše regije. Naravno, najviše ih je iz Hrvatske.

'Imam mnogo navijača iz cijeloga svijeta. Izdvojio bih svoje simpatizere iz cijele Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Javljaju mi se stalno na službenoj stranici, pišu i daju podršku. Ovom prilikom hvala svima. Trudit ću se biti još bolji, te ne razočarati ih', rekao je Kostelić.

Vlasniku velikog Kristalnog globusa pobjednika Svjetskog kupa iz 2011. godinu žao je što nema priliku skijati na olimpijskim planinama u BiH.

'Posljednji put u BiH skijao sam kao dijete, davne 1987. godine na Vlašiću kod Travnika, kao i na olimpijskoj Jahorini. Puno sam čuo iz tatinih priča o Jahorini i Bjelašnici. Govorio mi je da su to legendarne staze i planine, gdje su vožene nezaboravne utrke za vrijeme Olimpijskih igara 1984. godine. Znam da u Sarajevu i danas ima velikog interesa za skijanje, pa bih volio da ovaj grad u sljedećim godinama dobije utrku Svjetskog kupa'.

U slobodno vrijeme Kostelić prati i ostale sportove.

'Sport mi je u krvi. Nogomet se ne može zaobići. Ne kaže se badava da je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Posljednjih mjeseci bilo je dobrih 'tekmi' u kojima sam uživao. Najviše me zanima kada igra reprezentacija Hrvatske za koju zdušno navijam u svakoj utakmici. Klupski nisam obojen. To me ne zanima. Navijam samo za Hrvatsku', odlučan je Kostelić.