Iza nas su 22. Zimske olimpijske igre u Sočiju. Četvrte Zimske igre zaredom s kojih je u Hrvatsku stiglo odličje. Niz je s tri zlata i srebrom započela Janica Kostelić 2002. u Salt Lake Cityu, četiri godine kasnije u Torinu Janica je ponovno uzela zlato i srebro, a sa srebrom joj se pridružio brat Ivica. Prije četiri godine u Vancouveru Ivica je uzeo dva srebra, a Jakov Fak dodao broncu. I konačno Soči. Sa vjerojatno posljednjih Olimpijskih igara za Kosteliće, nisu se vratili praznih ruku
Ivica je uzeo našu jedinu medalju, srebro u superkombinaciji.
'Kad sam vidio da sam osvojio medalju, to je za mene bilo ogromno olakšanje', rekao je Ivica po povratku iz Sočija i otkrio.
'Soči je projekt koji za nas traje već dugo vremena, u mojoj ekipi se za to treniralo i puno toga je bilo uloženo samo za taj dan. Vidjeli smo da nam je kombinacija velika prilika, pa sam uložio svu energiju u tu utrku.'
I zato nakon loše sezone osvojeno srebro zauzima posebno mjesto u Ivičinoj kolekciji.
'Pod teškim okolnostima pod kojim je osvojena, ima poseban sjaj. Ne mogu reći da je najdraža, ali je najteže zarađena od svih.'
I vječno pitanje koje je ostalo u zraku, a Ivica je na njega odgovorio Media servisu. Hoće li mu ipak nedostajati olimpijsko zlato, koje je sanjao od početka karijere?
'Neće mi faliti uopće, nikada', kratak i jasan je bio Ivica.
Taj osjećaj olimpijskog pobjednika, iskusila je zato dobra prijateljica Kostelićevih, slovenska skijašica Tina Maze koja se u Sočiju okitila sa dva zlata.
'Osjećaj je super. Kad tako nešto osvojiš ostvario si sve svoje ciljeve. Velika je to stvar za mene i moju ekipu koja je sve ove godine bila uz mene', rekla je Maze.
