Naravno, bila je to samo bajka. Iako su u Dinamu stalno ponavljali da ga neće prodati još godinu ili dvije, bila je potrebna samo zadovoljavajuća ponuda da se sve u trenu izokrene. Neki će sigurno reći da je uspjeh prodati još uvijek nedovoljno dokazanog igrača za tako ozbiljni novac; ali za razliku od Hajdukove prodaje Radoševića od koje će biti inkasirano višestruko manje i od ipak manjeg kluba, ovaj transfer zaista nije bio neophodan za budućnost kluba. Barem ne u ovom trenutku.

Da, Dinamo je u puno ozbiljnijim problemima nego što je to spreman priznati. Njegova egzistencija ovisi gotovo isključivo o prodaji igrača i UEFA-inim novčanim premijama; gledatelja (ne i navijača) gotovo da više i nema, a i svi drugi prihodi su na vrlo niskoj razini. Da, Inter je kupovao u panici i u posljednji čas, pa je stoga bio spreman' propisno se izuti', što možda ne bi bio slučaj u nekoj 'mirnodopskoj' situaciji. Naravno, tu je i činjenica da modri proljeće u HNL-u igraju onako 'bez veze', rekreativno, jer teško da im se itko može ozbiljno bodovno približiti.

Sve to upućuje na zaključak da je ovo bila prilika koju je teško propustiti. Međutim, Dinamo dosad u pravilu nije prodavao sirovinu, nego već obrađeni proizvod kojemu je bila potrebna samo završna dorada stručnjaka i okruženja kakvih u Hrvatskoj nema. Barem kada su u pitanju bili oni najveći, multimilijunski transferi, prodavao je igrače koji su prerasli njegovu momčad i hrvatsku ligu. Uza sve poštovanje prema Kovačićevom ogromnom talentu, on to još uvijek nije. Puno je još stvari koje mogu poći po krivu u njegovom nogometnom razvoju.

Jedini je takav trenutačno u Dinamu Sammir. Za vladavine Ante Čačića, Kovačić je morao biti njemu podređen (kao, uostalom i cijela momčad) i igrati puno povučenije nego što bi igrač takvih karakteristika trebao. Recite što god hoćete o Jurčiću, ali on dokazano bolje zna kako iskoristiti Matine prave kapacitete – čak i kada je u sastavu 'domovine filho'... Logična stvar bila bi prodati Sammira (kad se već prodaje) i novi Dinamo izgraditi oko sedam godina mlađeg Kovačića – ali problem je u tome što Sammira nitko neće. Ponuda jednostavno nema.

Daleko od toga da je Sammir loš igrač. Njegov je talent neosporan, isto kao i kreativnost; no Sammir je igrač zastarjelog tipa, klasična 'desetka' koja ne može kvalitetno igrati u oba smjera niti se snalazi na bilo kojoj poziciji ili u bilo kojem sustavu gdje ne igra odmah iza napadača i gdje nije sve podređeno njemu. U Dinamu su mogli koristiti Badelja i Kovačića kao njegove vodonoše, ali takvo što na europskoj razini jednostavno ne prolazi. Osim toga, Sammir će uskoro navršiti 26 godina, što nikako nije dob u kojoj igrač iz hrvatske lige može očekivati transfer u neki ozbiljniji klub. Možda je ružno za reći, ali za klubove kakvima Dinamo inače prodaje igrače Sammir je – izgubljeni slučaj. Nikad neće onamo dospjeti niti će Dinamo uspjeti zaraditi nekakav veliki novac na njemu, ma koliko se trudio.

I tako je prodan tinejdžer pred kojim su vjerojatno velike stvari, iako je tek trebao eksplodirati i dosegnuti još veću cijenu. Kad dođe odgovarajuća ponuda, bit će prodan i Alen Halilović, jer Dinamo danas nema nikakvu moralnu obvezu prema zajednici ili gledateljima, koji ga ionako ne podržavaju. Zato može funkcionirati samo po zakonitostima ponude i potražnje. Ostaju samo artikli koji se ne mogu prodati – no i oni će već nekako otići, jer će im pri kraju roka trajanja biti zalijepljena akcijska cijena, pa će ih uzeti kupci slabije platežne moći i nižih kriterija. To je, međutim, kratkovidna strategija, jer sportska i ekonomska dimenzija uvijek su usko povezane – što će i Dinamo itekako iskusiti ako se iduće sezone ne uspije plasirati u Ligu prvaka.

Budućnost? Ona je negdje drugdje.