Dva mjeseca prije SP-a 1930. u Urugvaju nijedna europska selekcija nije potvrdila svoj nastup. Tada je Fifin predsjednik Jules Rimet pokrenuo diplomatsku akciju koja je urodila plodom. Francuska, Jugoslavija i Belgija su pristale nastupiti, ali Fifa je očekivala još. Rumunjska je imala pravo nastupa, ali bili su čvrsti u odluci da ne putuju.

No, 50-ak dana prije početka SP-a u Rumunjskoj se dogodila smjena vlasti. Kralj Karol ll nakon pet godina egzila vratio se u zemlju i u roku od jednog dana se vratio na prijestolje. Jedna od prvih odluka bila je da Rumunjska nastupi na tom natjecanju, a s kraljem se nije mudro svađati. Izbornik je bio Costin Radulescu, ali vladar ništa nije prepuštao slučaju: sam je odabrao igrače i okupio ih na 'motivacijskom govoru'.

Nogometaši su, jer tada je profesionalizam bio pojam iz budućnosti, vladaru izrazili zabrinutost. Bojali su se da ih pri povratku s dvomjesečnog puta na poslu ne dočekaju otkazi. Karol je riješio to pitanje s njihovim poslodavcima i momčad je krenula na put.

Putovali su parobrodom i u prvom dvoboju svladali Peru sa 3:1. Ipak, za plasman u polifinale trebala im je još pobjeda nad tada strahovito jakim domaćinom. Urugvajci su ih pregazili sa 4:0 i prošli dalje, no Rumunjima je ostala uspomena za čitav život. Igrali su pred 80 tisuća ljudi u atmosferi koju Europa tada nije poznavala, a sve zahvaljujući kralju koji je morao prikupiti nekoliko jeftinih bodova na početku svoga novog mandata.

Karola II su deset godina nakon toga pronjemački kvislinzi potjerali iz države i umro je kao emigrant 1953. u Portugalu.