Hajduk se iz Češke u Split vraća poražen nakon jedne utakmice koja je bila izuzetno teška za gledanje. Vidjeli smo samo jedan gol, s obzirom na igru jedan previše. Drugi je ovo put u ovoj europskoj sezoni Hajduka da u uzvratu mora nadoknaditi gol zaostatka, samo što ovoga puta nije postigao dva gola u gostima kao što je to bio slučaj protiv Kopera, dapače nije postigao nijedan što bi za uzvrat moglo biti problematično.

U ovoj utakmici Hajduk je nastupio s najmanje žara, ne samo ove sezone nego i cijele kalendarske godine. Jer koliko god da je Hajduk proljetos igrao loše, nitko ne može reći da je to bilo zbog nedostatka angažmana. To se nažalost ne može reći za današnju utakmicu. Teško mi je vjerovati da je momčad Hajduka tako igrala po naredbi trenera Burića, jer čovjek je još na predstavljanju izjavio da će od Hajduka napraviti 'dinamičnu i agresivnu' momčad. Danas nismo vidjeli ništa od te agresivnosti, a dinamičnosti nije bilo ni u tragovima. O dinamičnosti nešto kasnije, a agresivnost je zakazala već kod, kako je to popularno reći za napadača, prvog igrača obrane, Francka Ohandze, čija nespremnost u ovim trenucima ozbiljno konkurira nespremnosti Artema Milevskog. Dapače, siguran sam da bi s Milevskim Hajduk danas puno bolje izgledao, a to Ohandzi nipošto ne služi na čast.

Zbog nedostatka agresivnosti napadača, Slovan je bez problema prelazio na Hajdukovu polovicu i vodio igru, pa je i djelovao kao daleko bolja ekipa. Međutim, Slovan nije apsolutno ničime impresionirao, čak niti u zračnim duelima koji su prije utakmice naglašeni kao jedna od njihovih prednosti. Ipak, većina tih lopti završila bi u nogama njihovih nogometaša, ali samo zato jer su agresivnije išli na tu nekontrolirano odbijenu loptu. Tehnički, njihova dodavanja nisu precizna, njihovi ubačaji ne pronalaze mete, njihovi udarci nisu precizni, a u driblinge baš i ne pokušavaju ulaziti. Taktički su nešto bolji, ali ne disciplinirani nego divlji, puno mijenjaju pozicije i rade to dobro, a to mladoj i neiskusnoj ekipi Hajduka nikako nije išlo na ruku.

I dok se nedostatak agresivnosti, tog pritiska na protivničku zadnju liniju još nekako može objasniti kao taktička odluka, uostalom samo su Vlašić i Ohandza bili pravi ofenzivci, nedostatak dinamičnosti se ne može ničime objasniti. Prečesto su igrači bez lopte stajali na mjestu i čekali što će napraviti onaj s loptom u nogama, a valjda je nepotrebno naglašavati koliko je lako braniti se od takvih napada. Jedini koji je nešto u tom smislu pokušavao je Jefferson, ali s obzirom da je iskakao češće je ostavljao prostor iza leđa nego što je nešto napravio prema naprijed.

Jedan od razloga izostanka bilo kakvog stupnja organiziranosti prema naprijed je igra bez jednog krila, a s trojicom klasičnih veznjaka Caktašem, Sušićem i Balićem. Koju je ideju Burić tu imao teško je i pretpostaviti, a na utakmici je bilo nemoguće vidjeti jer što god da je taj plan bio očito nije prošao. Sada je to već postalo učestalo da Hajduk mijenja formaciju, do mjere da to utječe na usvajanje navika i linija kretanja kod igrača kojima se uloge mijenjaju. To je prva generalna zamjerka koju imam na rad Damira Burića i nadam se da će na veselje svih koji vole Hajduk to prestati raditi.

Jedina dobra vijest iz Libereca je Lovre Kalinić. Nakon što je propustio pola priprema konačno je uhvatio pravu formu i sigurnost, i u uzvratu će biti veliki adut Hajduka.

Ipak, nakon ove utakmice siguran sam da je Hajduk bolji i da može dohvatiti toliko željenu skupinu Europske lige. Potrebno je 'samo' ponoviti igru koju su prikazali protiv Kopera i Stromsgodseta, jer Slovan nije značajno bolji od njih. Već danas znamo da će Poljud biti ispunjen do zadnjeg mjesta, a pred punim Poljudom padali su i veći od limitiranog Slovana.