A počela je ta trka još u košarkaškom paleolitiku davne 1959: Lakersi su još bili u Minneapolisu (odatle i naziv – Jezerani), a u cijeloj NBA ligi natjecalo se svega osam ekipa. Samo je taj prvi put finalna serija između budućih arhirivala završila metlom (4:0 za Boston). Lakersi su ubrzo prešli u veliki Los Angeles i postali šminkerska franšiza čije tribine pohode holivudske zvijezde.

No Celticsi su predvođeni Rusellom, Cousyem i trenerom Auerbachom stvarali legendu o nepobjedivoj momčadi. Od 1959. do 1970. samo jednom nisu osvojili naslov (Philadelphia, '67)! Lakersima je nakon šest poraza u finalima nabijen gubitnički kompleks koji su razbili tek 1972. - ali nikad protiv Bostona.

Novi val okršaja došao je 80-ih, kada su Celticsi oformili osovinu Bird - Parish - McHale, a Lakersi još zvučniju: Magic - Jabbar- Worthy. Tek su 1985. Lakersi prvi put uspjeli nadigrati svoju zelenu noćnu moru u finalu. Učinili su to još dvije godine kasnije i – to je to. Ostalih deset okršaja dobili su Kelti.

'Beat LA' iz Bostona je izrastao u jedan od najpoznatijih navijačkih pokliča u američkoj pop kulturi. A košarkaška antologija pamti nekoliko utakmica koje su dobile svoje mitološko ime: 'The Memorial Day Massacre', 'Kevin McHale clotheslining Kurt Rambis', 'The Junior Skyhook Game' itd.

Za NBA je i marketinški zanimljivo podgrijavati staru juhicu drevnog suparništva, premda, što je priznao i Larry Bird, igrači koje današnja industrija kuje u zvijezde igraju u nekim drugim momčadima. Konkretno, mnogi su priželjkivali finalni obračun između 'Jordanovog nasljednika' Kobea Bryanta (igra vrhunski, ali uz efekt 'Jordan deja vu', a original je ipak original) i Clevelandovog MVP-a sezone Lebrona Jamesa, prvog ovovjekog superstara koji je donio zbilja novu dimenziju, neophodnu za izlazak iz sjene Michaela Jordana.

Celticsi su zapravo srušili cijelu zvjezdanu hijerarhiju Istoka deklasiravši redom Miami Dwaynea Wadea, LeBronov Cleveland i naposljetku Orlando predvođen 'Supermanom' Dwightom Howardom. U ovom doigravanju Celticsi su održali lekciju iz košarke koja će se dugo pamtiti. Već dugo nije viđena momčad čiji članovi toliko vjeruju jedni drugima i u kojoj sedam-osam igrača može riješiti utakmicu kao što to čine Celticsi pod vodstvom Doca Riversa.

Nakon ozljedama poremećene regularne sezone, otpisivalo ih se kao ostarjele stanovnike Hall of Fame koje bi trebalo umiroviti dok se nisu počeli sramotiti. No Pierce, Garnett, Allen, Rondo i kompanija u doigravanju su se konačno skupili zdravi, dohvatili formu i sada evociraju upravo onaj mistični šampionski mentalitet Celtic Pridea iz 60-ih.

Evo i brojke koja to prisnažuje: Dok su Lakersi čak 30 puta bili u velikom finalu i osvojili 15 naslova (što nije loša statistika), Boston se u završnoj seriji pojavio 21 put i osvojio čak 17 naslova!

Finale 2010. zapravo je revanš za 2008. godinu. Tom prilikom su Kelti deklasirali Kobea i družinu 4:1. No sezonu kasnije Lakersi su uzeli naslov, a Celticsi bez ozlijeđenog Garnetta nisu mogli preko Orlanda.

Okosnica momčadi Celticsa i Lakersa ista je kao i prije dvije godine, s tim da Bostonov Big Three veterana ide prema srednjim 30-ima. Nije jasno tko je u toj momčadi glavni, jer imaju mladog all-around razigravača Rajona Rondoa, koji na teren unosi olujnu energiju i na svakoj utakmici može ostvariti triple-double. No kad je riječ o zadnjem, odlučujućem napadu, tada loptu uzima Paul Pierce, prekaljeni asasin koji će u obrani vjerojatno krenuti na u zadnje vrijeme opet nezaustavljivog Kobea Bryanta.

Celticsi mogu izubijati svakoga na čitav niz nepredvidivih načina. Ali Lakersi su branitelji naslova. Koliko je tu rekorda u igri... Trener Lakersa Phil Jackson pokušat će dohvatiti svoj 11. naslov, nitko od živih nije mu ni blizu.

'Nakon što smo lani ponovili finale i uzeli naslov, naletio sam na Paula Piercea (rodom iz Los Angelesa, op. a.). Tad sam mu rekao: 'Oporavite se, dogodine vas želimo u finalu'', ispričao je nedavno Jackson. Najveći trener svih vremena nije navikao gubiti u finalima, vjerojatno je i zato želio revanš. Za šampionskog trenera, još k tome na klupi Lakersa, nema većeg izazova od zelene noćne more. Želja mu se ostvarila.