Od izlaska s postaje metroa Wembley Park do samog stadiona ima desetak minuta hoda, a cijelim putem, uz zvuke bubnjeva i truba, slijevaju se rijeke Brazilaca, Meksikanaca i navijača ovih, ali i drugih reprezentacija. Velik broj njih nije uspio nabaviti ulaznice za finale, a bolje sreće nije bio niti na licu mjesta, jer nismo zapazili niti jednog preprodavača. Ipak, pedantni Englezi izbrojali su da na stadionu ima točno 86.162 posjetitelja.

Kako bismo se i mi uklopili u kolorit globalnog sela oko mitskog nogometnog mjesta, odjenuli smo službenu hrvatsku majicu, po kojoj su nas prepoznavali i rado nam prilazili svi. Od Brazilaca koji su čak čuli za onaj čuveni mit o Hrvatskoj kao 'europskom Brazilu', preko Meksikanaca koji su nas žicali bedževe i htjeli prodati sombrera, do domaćina koji su nam povjerili da se mole Bogu da Luka Modrić ostane u Tottenhamu. Njegov suigrač Sandro i danas je igrao za Brazil do pred kraj utakmice, kad je zamijenjen znatno konkretnijim Patom, pa ne čudi što se većina Britanaca ipak kamuflirala u brazilske dresove.

Sama utakmica, koja je završila pobjedom Meksika, protekla je uglavnom u jalovoj inicijativi Brazila, koji je uporno napadao po bokovima i tražio visokog Leandra Damiaa u sredini, ne bi li ovaj nekako spustio loptu Neymaru, koji se danas temeljito ispromašivao. Meksiko je nakon ranog gola koji je iznenadio i Brazilce odgovorio strpljivom igrom i čekao svoju priliku. Iskoristio ju je u 75. minuti spretni napadač Peralta, koji nakon ovog finala sigurno može računati na angažman u klubu bogatijem od meksičke Santos Lagune.

I dok se masa razilazi, možemo još konstatirati da smo, s obzirom na izuzetno topao dan (za London je +23 pravo ljeto), očekivali i nešto više karakteristično (raz)odjevenih brazilskih navijačica. No čini se da ćemo, želimo li svjedočiti nešto atraktivnijim Brazilkama, morati požuriti do Earl's Courta, gdje u 18 sati počinje ženski odbojkaški finale Brazil – SAD. Ili možda ipak pričekati 2016. i Rio…