Nakon debakla na SP-u u Egiptu, a koji je prouzročio smjenu na trenerskoj klupi, na kojoj je Linu Červara zamijenio Hrvoje Horvat, hrvatski su rukometaši od ovog ponedjeljka na okupu te su u svega tri dana treninga odradili kratke pripreme kako bi protiv Francuske (petak), Portugala (subota) i Tunisa (nedjelja) osigurali jedno od dva mjesta koja vode na Olimpijske igre u Tokio.

S obzirom na to koliko sportašima znači nastupiti na Igrama, za najavu ovog turnira nazvali smo Blaženka Lackovića, osvajača zlatnog olimpijskog odličja u Ateni 2004. godine.

Novom izborniku Hrvoju Horvatu nije nimalo jednostavno, jer u svega tri dana morao je podići reprezentaciju. Na čemu je mogao poraditi u tih nekoliko treninga?

'Nema on s ovih nekoliko treninga puno vremena nešto drastično promijeniti, jer za takvo što treba mu minimalno ciklus od šest tjedana. Tako da mu je primarni zadatak bio psihički pripremiti ekipu. Možda tek koji detalj, individualno porazgovarati i onda to probati ugurati u kolektiv. No, što je najvažnije, svi moraju biti spremni na to da će ta tri dana biti jako bitna i da moraju biti spremni i psihički, ali i fizički za sve napore koji ih čekaju. Dosta se toga može izvući i iz iskustva koje neki imaju iz igranja s Francuzima, Portugalcima ili s Tunižanima. Ali generalno, mislim da će zbog karaktera ekipe koji ima naša momčad, oni od prve sekunde ući oštro, jako, s ciljem i željom otići na Olimpijske igre', rekao je u uvodu razgovora za tportal Blaženko Lacković, koji je nedavno okončao igračku karijeru i posve se bacio u trenerske vode.

Kao pomoćni trener radi u HSV-u i sa svojom ekipom na prvom je mjestu njemačke druge lige. U privatnom životu uživa sa suprugom Nikolinom, koja je u Hamburgu otvorila muzej iluzija, te s djecom, Lukom i Ikom, uživa u blagodatima obiteljskog života.

Svi su svjesni, naravno, mislimo tu prije svih na igrače, da nastup na SP-u u Egiptu prije nešto više od mjesec dana nije bio dobar, pa se nadamo da sada mogu samo bolje.

'Siguran sam da se nitko od njih ne želi više vraćati na taj Egipat u smislu igre. Kao što se nitko ne treba vraćati na nešto i kad se igralo dobro. Jednostavno, ovo je novi izazov. Znači, čeka nas nešto što je ispred nas, nešto što će ovisiti o dnevnoj formi, nešto što će ovisiti o fizičkom zdravlju i siguran sam da će se tako dijeliti i minutaža. Ali prvo što treba biti jest maksimalni fokus na Francuze, jer mislim da će njima biti još veći pritisak, s obzirom na to da igraju na svom terenu. Istina, nema im Nikole Karabatića i golmana Wesleya Pardina. Treba što duže biti u igri, a onda će kod njih rasti nervoza.'

Znači, ne smiju naši s puno respekta ući u taj ogled s domaćinima turnira, Francuzima?

'Treba oštro ući, pokazati im zube i staviti do znanja da smo došli pobijediti. Teško će biti igrati tri dana zaredom, ali siguran sam da će dečki biti spremni, jer znaju kakva ih nagrada čeka. Moramo potpuno ući u tu utakmicu i onda sam siguran da ih imamo. Ne znam samo kako ćemo taktički posložiti golmane s obzirom na iskustvo francuske lige, jer i Marin Šego i Mate Šunjić igraju u Francuskoj i jako dobro poznaju njihove igrače. Naravno, uz pokoji detalj u obrani. Bit će zanimljivo vidjeti veliki derbi u petak. Ja se jako veselim.'

Domagoj Duvnjak je uoči SP-a imao koronu, Igor Karačić je bio pod upitnikom, Luka Cindrić je napustio reprezentaciju već nakon prve utakmice. Sada samo ipak kompletniji.

'Da, definitivno. Sada smo kompletniji. Iako nemam informacija ima li netko kakvih problema, hoće li morati preskočiti kakav trening. Ali znam da Kara, Cindra i Dule igraju u svojim klubovima, oni su naše udarne snage, ali za ta tri dana svi će igrači biti bitni. Ne treba izdvajati pojedince, ali s njima imamo puno širu individualnu kvalitetu. I nju treba pokazati već u toj prvoj utakmici protiv Francuza.'

Povratnika u reprezentaciju Krešimira Kozinu odlično poznajete jer igra u Njemačkoj, u Göppingenu: Može li on biti neki Horvatov faktor iznenađenja za suparnike?

'Baš smo razgovarali neki dan. Sada ima dodatni impuls iz familije, dobio je dijete. Nadopunio se pozitivnom energijom, jer s klubom je, u kojem je jedan od glavnih igrača, slavio protiv Rhein-Neckar Löwena. Igra napad, igra obranu, igra puno, borac je, ide kroz zid ako treba. Siguran sam da će dati sve od sebe, s time da na toj poziciji imamo i Musu, Brozovića, Marića... Tako da su to slatke brige, samo treba dobro rasporediti snage. Jer, kako kažem, može se dogoditi da i trećeg dana, protiv Tunisa, igramo odlučujuću utakmicu. Naravno, bilo bi sjajno da već prije riješimo sve stvari, ali ponavljam, treba biti spreman na tri dana bespoštedne borbe.'

Ovaj kvalifikacijski turnir bit će prožet emocijama, jer Portugalcima je prije dva tjedna dana preminuo prvi golman Alfredo Quintana. Kako to može djelovati na njihovu reprezentaciju?

'Teško je znati kako su oni reagirali na tu tragediju. Sigurno je Quintana bio igrački omiljen, bio im je vrhunski, prvi golman. Ali to je prije svega ljudska tragedija, koja je obilježila njihov rukomet, njihov sport općenito. Kada čovjek tako izgubi život, velika je tragedija. Po onome što sam vidio i čuo, to će za njih biti ogromna motivacija, motivacija više. Da se pokažu i dokažu što rade već godinama. Evo, i sada u Egiptu prezentirali su odličan rukomet. Bit će opasan suparnik. Vole tempo, vole brzu igru, vole igrati '7 na 6'. Tu će biti teško igrati s našom obranom 5+1 i zato ponavljam, bit će nam nezgodan suparnik.'

Nažalost, i hrvatski je rukomet zavijen u crno zbog preranog odlaska Zlatka Saračevića. Vas je ta tragedija duboko pogodila jer iako se inače uvijek javljate, tada niste bili razgovorljivi.

'Nisam imao snage, zbilja mi je bio šok. Vidio sam da ste i vi zvali... Ali vidio sam da su govorili oni koji su ga znali puno bolje i više od mene, tako da sam čitao jako lijepe stvari o njemu. Sreli smo se prošlog ljeta u Novalji, razgovarali smo, bio je pozitivan, bio je vedar, zadovoljan. Tako mi je stvarno i djelovao. Moja malenkost zna ga kao ljudinu, legendu, velikog čovjeka, velikog igrača, koji je obilježio rukometne 90-e godine. Svi smo uživali gledajući ga u dresu reprezentacije, u dresu Zagreba. Znao sam ga i osobno, kada sam ušao u reprezentaciju, tada ja kao najmlađi, a on je bio najstariji. To je bilo kada je Josip Ćos Milković bio izbornik. Uvijek je bilo dobrih savjeta od njega, tako da je ovo zbilja velika tragedija za sport, ali prije svega za njegovu obitelj. Tako da cijeli taj nesretni događaj može biti i dodatni motiv našim igračima. Jer svi oni žele ići u tom smjeru u kojem je Sarač išao. I na način kojim je on igrao. Naravno, dečkima je i Tokio dovoljna motivacija. Iako, iskreno, nama ne treba puno stvari za motivaciju jer mi smo ustvari – pobjednici', završio je Blaženko Lacković.