Još jedno veliko ime hrvatskog sporta ostavilo je veliku prazninu iza sebe. Zlatko Saračević bio je jedan od rukometaša za kojeg su znali svi, ali znali su ga samo po dobrom. Naravno, i po ubojitom udarcu, kojim je parao suparničke mreže.

Nakon igračke karijere, u kojoj je osvajao medalje za reprezentaciju bivše Jugoslavije, potom i Hrvatske, ali i klupske trofeje s RK-om Zagreb, Saračević se posvetio trenerskoj karijeri. Nju je započeo na klupi Zameta, a vodio je i Nyíregyhazi, Čelik, Dubrovnik, PPD Zagreb te Podravka Vegetu. U Koprivnicu je stigao je 2018. godine, a klupu Podravke trebao je napustiti na koncu ove sezone, kada ga je trebao zamijeniti Neven Hrupec.

A poslije pobjede s Podravkom, u velikom derbi protiv Lokomotive, Saračeviću je pozlilo, nakon čega je hitno hospitaliziran. Nažalost, liječnici mu nisu mogli pomoći.

Naravno, ova tužna vijest vrlo brzo stigla je do svih u rukometnom svijetu, pa tako i do Petra Metličića, legendarnog kapetana hrvatske reprezentacije koji je sa Saračevićem igrao tijekom svoje bogate karijere.

'Kad sam čuo, jednostavno nisam mogao vjerovati. Znate, vidio sam se sa Zlatkom prije desetak dana, kada je s Podravkom došao u Split. Razgovarali smo, zezali se. I još sam mu rekao da mi izgleda nikad bolje. Rekao mi je tada da mu je teško jer taj trenerski posao nije jednostavan. Pritisak je rezultata, igre, svega... Ali misli si čovjek, on je u tome cijeli život, sigurno će proći i izdržati. I onda se dogodi ovo', kazao je u nedjelju kasno navečer vidno potreseni Petar Metličić.

'Strašno mi je žao jer je bio predobar, uzor svima nama. Igrali smo u reprezentaciji, ali iako je bio stariji, uvijek je nama mlađima pomagao, dijelio savjete. Brinuo se za sve nas. A uz sve, bio je šaljivdžija, strašno duhovit. A o tome kakav je igrač bio, neću ni trošiti riječi. Ne igrač, već igračina.'

Vi ste sigurno upijali njegove poteze, jer igrao je na vanjskom, kao i vi.

'Naravno, svaki trening s njime bio je gušt. Prihvatio me kao svog sina. Sjećam se, trebali smo ići na prvenstvo, mislim u Francusku, ali onda se nešto ozlijedio, pa sam na kraju i ja išao na to prvenstvo, kao njegova rezerva. Bio sam i na pripremama za Euro 2000., ali sam otpao taman prije. No zato smo još 1999. godine bili na predolimpijskom turniru u Sydneyju. Kako su OI bile sljedećeg ljeta, onda su domaćini organizirali nekakav turnir za četiri reprezentacije, a mi smo išli tamo kao aktualni branitelji zlata iz Atalante. Bio sam u momčad sa Saračem i to mi je bio poseban doživljaj. Žao mi je što nismo izborili nastup na tim Igrama, jer tko zna što bi tada bilo. Ovako se Zlatko vrlo brzo povukao, pa smo na onaj famozni Euro u Švedskoj išli bez njega. No i dalje smo ostali veliki prijatelji', završio je Petar Metličić.