Nakon što je hrvatska košarkaška reprezentacija pobijedila Ukrajinu 90:85 i zauzela treće mjesto u skupini C s omjerom pobjeda i poraza 3-2 proširila se priča da su izbornik Mulaomerović i društvo odlučili kalkulirati
Iako to neće službeno reći, bilo je vidljivo da su Bojan Bogdanović – koji je u završnici namjerno promašio slobodno bacanje za plus osam – i društvo ciljno željeli pobijediti Ukrajinu s manje od osam koševa razlike. Razlog? Treće mjesto u skupini odvelo je Hrvatsku u gornji dio ždrijeba, što znači da bi u eventualnom četvrtfinalu igrala protiv pobjednika dvoboja Španjolska-Litva umjesto recimo Slovenije, koja je u donjem dijelu ždrijeba.
Tako će Hrvatska u osmini finala Eurobasketa u nedjelju u Berlinu za suparnika imati Finsku (14.45 sati), a pobjednik te utakmice igrat će u četvrtfinalu u utorak protiv boljeg iz utakmice Španjolska - Litva.
Dakle izbornik Damir Mulaomerović i igrači zbog gore navedenog ipak su se odlučili baviti kalkulacijama, a ako pitate neke proslavljene hrvatske sportaše što misle o tome, oni će vam kao iz topa reći da to baš nikada nisu radili. Taj pojam u njihovo vrijeme nije postojao!
Nikola Plećaš, jedan od najvećih košarkaša s ovih prostora, ima jasno mišljenje o tome.
'Pratim Eurobasket koliko stignem u Istri, nedaleko od Fažane, gdje imam vikendicu, i rezultat Hrvatske zasad je dobar, ali vidjet ćemo dalje što će napraviti naši igrači. Nas starije igrače ionako nitko ne pita za mišljenje, odnos prema nama gotovo da ne postoji i gledam utakmice isključivo navijački, tako da vam neću komentirati Amerikanca u našem sastavu ili taktiku trenera Mulaomerovića', za tportal je rekao 74-godišnji Plećaš koji je 1970. u Ljubljani s reprezentacijom Jugoslavije osvojio zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu. Dvije godine ranije osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1968. u Meksiku. Bilo bi i više medalja da nije suspendiran zbog snimanja reklame, ali to je posebna tema...
No posebna tema ovog razgovora bile su upravo kalkulacije kojima se naša reprezentacija odlučila baviti. Treba reći kako je bilo kakva pobjeda bila prioritet da bi se izbjegla moćna Srbija u osmini finala, ali...
'Kad smo mi igrali, uvijek smo bili sigurni da ćemo osvojiti medalju i imali smo visoku poziciju u europskoj i svjetskoj košarci. Nas su svi željeli izbjeći, a kalkulacijama se nismo bavili. Ako u sportu želiš napraviti rezultat, onda uvijek moraš igrati na pobjedu. A ako želiš dobiti mentalitet pobjednika, onda baš u svakoj utakmici moraš igrati punom snagom i tu nema mjesta kalkulacijama i kojom ćeš razlikom dobiti. Zato mi je ta odluka čudna...', poslao je jasnu poruku Plećaš, kojeg je zbunilo to što hrvatski košarkaši nisu željeli upisati veću pobjedu i time bi u osmini finala Eurobasketa išli na Poljsku. Umjesto Poljske, naši su odabrali Finsku.
'Što vam vrijedi kalkulacija ako ispadnete u osmini finala? Pa tko vam garantira da će Hrvatska dobiti Finsku, koja je po meni jača od Poljske. No ako su tako odlučili, ostaje nam vidjeti rasplet', dodao je Plećaš.
Za kraj se dotakao i problema hrvatske košarke s playmakerima, zbog čega je HKS morao angažirati stranca.
'Mogu vam samo reći da mi je ružno gledati ovakvu košarku u kojoj nemamo pravog playmakera. Pa kako je moguće da od svih mogućih igrača koji postoje na ovim prostorima treneri nisu bili sigurni baš ni u jednog playmakera koji bi mogao igrati na visokom nivou? Tko je za to kriv? Pa eto, zato je i angažiran stranac, ali to je posebna priča', završio je Plećaš, pomalo ogorčen na politiku koja se uplela u košarku te ima dojam da se sve što je osvojeno i napravljeno do 1992. godine - ne vrednuje i ne cijeni.
A malo ljudi zna da je Plećaš u svoje najbolje vrijeme bio jedan od najboljih bekova na svijetu, zbog kojeg se, kada je igrao u zagrebačkoj Lokomotivi (kasnije Cibona, op.a.), tražila ulaznica više. Malo ljudi zna da je malena dvorana na Trešnjevci dobila kolokvijalni naziv Kutija šibica prvenstvo zbog Plećaša jer se rijetko spuštao ispod 30, 40 koševa. Bio je stroj za koševe, bio je nezaustavljiv te uzor mnogim mladim košarkašima. A već godinama ga nitko ništa ne pita i bilo mu je drago da ga se barem netko sjetio. A stariji navijači još danas pamte kako su mu skandirali 'Sveti Nikola'...