Vlade Đurović sjedio je na klupi Šibenke kad je u najkontroverznijem finalu u povijesti jugoslavenske košarke jedan klub proslavio naslov, primio medalje, da bi mu svega 16 sati nakon titula bila oduzeta i naređeno je iz vrha KSJ-a da se igra ponovljena majstorica u Novom sadu.
Dražen Petrović je zabio oba bacanja za pobjedu Šibenke 83:82 po isteku vremena, a sporna je bila odluka suca Ilije Matijevića da sudi 'fantomski' faul Sabitu Hadžiću na Draženu. Osim faula, sporno je bilo i vrijeme jer su se iz Bosne žalili da je vrijeme već isteklo.
Ukratko, Dražen i ekipa Šibenke odbili su ići u Novi sad, zadržali su medalje smatrajući da su oni pravi prvaci, dok je Bosna proglašena za službenog prvaka. Đurović u svakom razgovoru na u temu kaže da je njegov klub bio pokraden i kako se radi o velikoj sramoti, a sad je u razgovoru za srpski Telegraf rekao kako je taj slučaj sa Šibenom utjecao na to da tadašnji trener Bosne Svetislav Pešić umjesto njega u ruke dobije najtalentiraniju europsku ekipu svih vremena, onu koja je u Bormiju 1987. postala prvak svijeta. U toj su ekipi igrali članovi Kuće slavnih Dino Rađa, Toni Kukoč i Vlade Divac, a tu su još bili fantastični igrači poput Saše Đorđevića, Miroslava Pecarskog, Nebojše Ilića, Luke Pavićevića... Kasnije je Svetislav Pešić napravio čudesnu karijeru i osvojio je sve što je mogao.
vezane vijesti
'To je bila velika greška, najveći skandal u košarci svih vremena. Je li bio faul ili nije, to je bila procjena suca. Takva odluka je donijeta jer je Bosna nakon smrti Tita bila jedini kohezivni faktor u Jugoslaviji. Naslućivalo da će biti raspada. Predsjednik predsjedništva SFRJ Branko Mikulić i jedan od glavnih privrednika Emerik Blum, normalno, odmah su pritisli Vasila Tupurkovskog i dogodilo se što se dogodilo. Najgore je što su i Zadar i Split likovali, pa i Zagreb. Mnogima je odgovaralo da Šibenka ne bude prvak, jer tako nije igrala Kup prvaka i onda je bilo lakše dovesti Dražena. To je rana koja još stoji', rekao je Đurović pa je dodao:
'Ostaje mi žal što nikad nisam bio izbornik, a mislim da sam zaslužio. Puno njih se promijenilo. Uvijek sam bio među kandidatima, čak i u ono vrijeme kad je na klupi bio Duda Ivković. Čak su pitali i igrače, bila su glasanja, ali nikad mi nisu dali šansu. Kad se desilo to sa Šibenkom, formirala se reprezentacija Jugoslavije koja je kasnije na Svjetskom prvenstvu u Bormiju bila prvak. Ona s Kukočem, Rađom, Divcem, Ilićem, Alibegovićem, Đorđevićem... Ta reprezentacija je data Pešiću zato što je prvak. Čovjeku tada s ukupno tri mjeseca trenerskog staža. A ja sam radio puno duže, osim Šibenke i sa Slobodom koju sam nakon četiri godine rada uveo u Prvu ligu', rekao je Đurović.
