Poslužili smo se detaljnim, iako nikako ne i potpunim statistikama o momčadima i igračima pet najjačih europskih liga (Španjolska, Engleska, Njemačka, Italija, Francuska), dostupnih preko internetske stranice WhoScored.com. Riječ je o portalu kojeg podacima opskrbljuje Opta, najjača svjetska tvrtka za nogometnu statistiku.

Izdvojili smo pet zanimljivosti.

Laki na obaraču, prosječni u rezultatima

Znate li koja je momčad ove sezone uputila najviše udaraca na gol od svih u ligama Petice? Odgovor će mnogima biti iznenađenje – Liverpool! Redsi su pucali čak 739 puta u 38 susreta, što je nevjerojatnih 19,4 šuteva po utakmici – a zabili su 71 pogodak, što znači da im u prosjeku ni 10 udaraca na gol nije dovoljno da bi smjestili loptu u mrežu.

Sigurno je i u tome jedan od razloga sasvim prosječnog rezultata momčadi Brendana Rodgersa (7. mjesto). Unatoč tolikom broju pokušaja, Liverpool je tek 4. u Premier ligi po broju postignutih golova. Za usporedbu, prvak Manchester United uputio je 561 udarac na gol (14,8 po utakmici), ali zabio 15 pogodaka više od Redsa – zanimljivo, primili su jednak broj golova, 43 (četiri su momčadi u ligi primile manje).

Iza Liverpoola po broju pokušaja su Real Madrid (18,7 po utakmici), Juventus (18,4), Tottenham (17,9) i Manchester City (17,4). S druge strane, strahovito efikasnoj Barceloni je za 115 pogodaka u ligi (najviše od svih) bilo potrebno samo 13,9 udaraca po utakmici.

Lavovski dio Liverpoolovih udaraca ispucao je Luis Suarez – 187, ili 5,7 po utakmici, od čega su 23 lopte (12,2 posto) završile u mreži. Urugvajac je i najveći potrošač lopti u svih pet najjačih liga izuzevši jednog čovjeka – vjerojatno pogađate, radi se o Cristianu Ronaldu, koji je ispalio čak 235 udaraca (6,9 po utakmici) i zabio 34 gola, pa je po postotku realizacije (14,4) ipak zamjetno bolji od Suareza. I jedan i drugi nogometaš po tome su pri dnu ljestvice učinkovitosti kad se računaju igrači koji su zabili 15 i više golova u prvenstvu – slabiji od Suareza samo je Demba Ba (Newcastle, Chelsea – 11,1 posto), a najbolji od svih je nesuđeni hrvatski reprezentativac i napadač Nice Dario Cvitanich (19 golova iz 58 udaraca, ili 32,8 posto. Vrlo su učinkoviti i Miroslav Klose (Lazio, 31,3 posto) te Leo Messi (28,2 posto).

Barca i Bayern su slični, ali i dosta različiti

Priča o tome kako je Bayern skinuo s trona tiki-taku ne drži vodu, jer i njegova je igra zasnovana na istim temeljnim principima kao i Barcelonina: fokusu na što veći posjed i visoki presing na loptu. Osnovna je razlika, međutim, u fizičkim karakteristikama njihovih igrača, koje su u međuovisnom odnosu sa stilom igre: dok Barca igra s niskim i mahom nejakim vrhunskim tehničarima, Bayern to isto radi s jačim i bržim nogometašima koji su tek za nijansu slabiji na lopti. Zato je Barca strpljivija u izgradnji napada i igra gotovo isključivo po zemlji, dok Bayern djeluje znatno izravnije, a ne libi se ni igre u zraku jer ima vrhunske igrače i za to – Mandžukić je, primjerice, sigurno jedan od najboljih u Europi po igri glavom.

Statistike jasno pokazuju i sličnosti i razlike. Ove su dvije momčadi daleko ispred svih ostalih po postotku posjeda lopte: Bayernov bundesligaški prosjek je 63,7 posto, a Barcelonin u La Ligi 69%. Ostali su puno ispod njih: Arsenal 58,2 posto, Lille 58,1 posto, Rayo Vallecano i Manchester City 58%... I postotku točnosti dodavanja su Barcelona (89,5 posto) i Bayern (87,4 posto) puno iznad ostalih: Juventus i AC Milan imaju po 85,8 posto, Manchester United 85,7 posto. Bavarci i Katalonci na samom su vrhu u još jednoj kategoriji – najmanje su puta dopustili suparniku da puca na njihov gol. No tu je razlika u korist Bayerna – 8,2 puta po utakmici naspram Barcinih 9,1. Manje od 10 udaraca na svoj gol dopuštaju još Lille, Marseille, Tottenham i Borussia Dortmund.

I u većini drugih dostupnih kategorija dvije momčadi imaju slične brojke, ali najveća je razlika u broju udaraca na gol (Bayernovih 17,1 prema Barcinih 13,9) i u okvir gola (7,5 prema 6,3) te u kategoriji dobivenih zračnih dvoboja: dok Barcelona ima uvjerljivo najmanje od svih momčadi u ligama Petice (9,5 po utakmici), Bayern se može pohvaliti s 15,2. I njihov je broj daleko od vrha, na kojem su tipične 'long ball' momčadi poput Stoke Cityja (28,9), Osasune (25,6) i West Hama (21,1), ali onaj manji dio igre koji vodi u zraku, Bayern uglavnom dobiva.

Od svih elemenata nogometne igre, dribling bi nekoć bio posljednji koji bi nam pao na pamet kao tradicionalno vezan uz njemački nogomet – barem poslije vremena velikog Günthera Netzera. Međutim, to se drastično promijenilo: od 15 'najdriblerskijih' momčadi u ligama Petice, čak je 12 njemačkih!

Blok od šest bundesligaša (Freiburg, Schalke, Bayern, Werder, Leverkusen, Wolfsburg) predvodi ljestvicu momčadi s najviše uspješnih driblinga po utakmici, slijede Barcelona, Inter i Fiorentina, a onda još šest klubova Bundeslige... Daleko najviše od svih driblaju igrači Freiburga sa 16 uspješnih driblinga po utakmici – Schalke ima 13,6, Bayern 13,4, dok je Barcelona tek na 12,5.

La Liga loca

Španjolska, zemlja prekrasnog nogometa i velikih tehničara, ima problem s disciplinom: od 15 najviše kažnjavanih momčadi u ligama Petice, čak su 12 španjolskih. Ne radi se o tome da je tamošnja liga posebno gruba – najviše prekršaja u Europi ove su sezone radili Greuther Fürth (19,1 po utakmici), Cagliari (18) i HSV (17,7), a najmanje premierligaši Manchester United (9,9), Arsenal (10,1) i Tottenham (10,3).

No ako su po broju dosuđenih faulova čisti prosjek, španjolski suci vjerojatno lakše posežu za kartonima, jer broj onih koje su dobili, primjerice, Espanyol (143 žuta, 12 crvenih) i Zaragoza (120 žutih, 10 crvenih) naprosto je grozan... S druge strane, uvjerljivo najrjeđe kažnjavana momčad u Europi bio je Bayern (35 žutih, jedan crveni karton), a poslije njega Reading, Southampton i Borussia Dortmund.

Sustav 4-4-2 definitivno je izašao iz mode

Iako mu zadnjih godina više-manje konstantno opada popularnost, sustav 4-4-2 još uvijek je prošle sezone bio najčešće korištena formacija u Premier ligi. Mogao je biti viđen na terenu u 33 posto slučajeva (251 put u prvenstvu je neka momčad istrčala u tom rasporedu). No 2012/13. taj je postotak pao na samo 12 posto, odnosno 4-4-2 mogao viđen je samo 91 put.

Daleko najpopularnija formacija u Engleskoj danas je 4-2-3-1 (44 posto slučajeva), ali tako je i u ostatku u Europe – osim u Italiji, gdje su primat preuzele formacije s trojicom igrača u obrambenoj liniji. Linija 4-4-2 se sada u najvećem postotku može sresti u Bundesligi (16,9 posto), ali i tamo je to za otprilike četvrtinu manje nego sezonu ranije. I u preostale tri lige Petice učestalost korištenja te formacije je u padu.

Od 98 momčadi koje se natječu u najjačih pet europskih liga, samo njih pet redovito (u više od 50 posto slučajeva) izlazi na teren u rasporedu 4-4-2. Ako i dopustite određeni udio subjektivnosti u definiranju formacije (jer ipak se radi o vrlo relativnoj stvari), trend je više nego jasan. Treba dodati i da su tih pet momčadi Freiburg, Borussia Mönchengladbach, Hannover, Lorient i Torino – dakle, ne baš krema europskog nogometa, iako su neke od njih (Freiburg!) postigle natprosječne rezultate s obzirom na svoje realne mogućnosti.