Venio Losert još 1996. godine upisao se na listu velikana hrvatskog sporta, kada je u društvu s Pucom, Gudeljom, Tomljanovićem, Kljajićem, aktualnim izbornikom Golužom i ostalima osvojio olimpisjko zlato u Atlanti. Propustio je svjetsko prvenstvo 2003. godine u Portugalu, ali je 2004. godine u Ateni oko vrata stavio još jedno zlatno odličje.

Peking je bio nešto skromnija epizoda, a sada se polako 'pakira' za svoje četvrte igre - u Londonu. Istina, u ovom je trenutku 'tek' na širem Golužinu popisu, a u konkurenciji su mu Alilović i Šunjić

'Vidjet ćemo hoću li uopće ići na Igre. Iako, ja se iskreno nadam da hoću, a tko zna, ako izbornik tako odluči, možda odemo i sva trojica vratara. U svakom slučaju, pokušat ću se nametnuti na pripremama, bit će prilika. U Ateni smo bili trojica, u Pekingu dvojica, ali tamo je 15. igrač boravio van olimpijskog sela', sjetio se u razgovoru za tportal.hr Losert, jedini od aktivnih reprezentativaca kojem bi ovo bile četvrte olimpijske igre za Hrvatsku, prijašnjih epizoda.

Čemu se možemo nadati od rukometaša u Londonu?

'U svakom slučaju, da ćemo dati sve od sebe. Ne mogu unaprijed obećavati veliki rezultat, ali vjerujem da još uvijek spadamo u svjetski vrh, a to znači da bismo medalju mogli zgrabiti.'

Nakon 13 sezona provedenih u Španjolskoj, Losert je odlučio otići u Dansku.

'Imao sam ugovor na još dvije sezone s Ademarom, no ni u klubu niti u samoj Španjolskoj situacija više nije blistava. U klubu su nam ostali dužni novac, liga je solidna, ali svake godine ipak pada nivo. Sada ću u Dansku, koja možda nije na nivou njemačke lige, ali nije nezanimljiva. Kolding je uoči play-offa bio drugi, iza Kopenhagena, a nakon doigravanja četvrti, što znači da ćemo igrati europsko natjecanje. Ne znam još koje, ali se nadam da će to biti EHF kup.'

U Španjolskoj je s Pamplonom i igrajući uz Ivana Balića osvojio prvenstvo, a potom s Barcelonom po dva Kupa kralja i super-kupa. Po slijetanju u Hrvatsku odlučio je otići do roditelja u Slavonski Brod.

'Idem malo kući, odmoriti se, jer već u nedjelju kreću rukometne pripreme. A tamo se moram dokazivati želim li u London', zaključio je priču o rukometnoj reprezentaciji Losert koji će u srpnju napuniti 36 godina. No ni te godine ne umanjuju mu ambiciju jer o kraju reprezentativne karijere još ni ne razmišlja.

I dok će se on znojiti po dvoranama, na travnjacima će se boriti nogometaši. S obzirom na to da je upravo stigao iz zemlje aktualnih europskih i svjetskih prvaka, te naših suparnika u skupini, prenosi njihove dojmove:

'Primijetio sam da nas izuzetno respektiraju, čak i više nego što mi mislimo, i da nas, uz Italiju, smatraju najozbiljnijim konkurentima za jedno od dva vodeća mjesta. Tvrde da je skupina jaka i neizvjesna i da će se morati protiv svakog jako boriti. Također, sebe ne guraju u favorite, što može biti opasno za svakoga jer očito i oni imaju želju za novim pobjedama', završio je Venio Losert, dobri duh hrvatske muške rukometne selekcije.