Ako ne bude šokova u vidu ozljeda, Milan Badelj će za Dinamo još odigrati dvije utakmice protiv Maribora i u srijedu ujutro poletjeti prema Hamburgu. Ipak, još nije otišao i nije rekao zadnju za klub kojemu je stvarno puno dao. Ponikao je, gotovo poetski, u Ponikvama, talent nastavio brusiti u NK Zagrebu i sa 16 godina se priključio Dinamu. Već u juniorima se izborio za kapetansku vrpcu i postavio je temelje 'projekta Lokomotiva'. Nije mu bilo mrsko igrati treću ligu, s 'lokosima' je ušao u drugu i već u svom debiju za Dinamo protiv Linfielda u Belfastu pokazao koliko zna.

Dinamovi treneri su ga seljakali po veznom redu. Središnji dio je gotovo obavezno bio rezerviran za Sammira i Badelj je većinom operirao po krilnim pozicijama ili iz drugog plana. Tako je veći dio karijere ovaj plemeniti veznjak proveo na poziciji zadnjeg veznog i, možda baš zato, prodan je u Bundesligu za relativno mršavih četiri milijuna eura. Nikad se nije žalio.

Do sada ima upisanih 180 nastupa i 35 golova za Dinamo, a klupski je kapetan od protjerivanja Igora Bišćana. Ipak, s obzirom da je Bišćan dugo bio ozlijeđivan, Badelj već ima gotovo dvogodišnji staž. Želio je otići još prije dvije godine, no uprava mu nije dopustila i Badelj je nastavio davati svoj maksimum. Nije se žalio.

Nakon poraza od Zadra prošle sezone bijes izvršnog predsjednika se slomio na njegovim leđima, ali nije se žalio. Niti mjesec dana kasnije navukao je i bijes pobunjenih navijača na sebe izjavom: 'Ne pozdravljamo tribine jer vrijeđaju upravu. A tko vrijeđa njih, vrijeđa i nas.' Uslijedila je poprilična bujica uvreda, no on se opet nije žalio. Netko će u svemu tome prepoznati mekušca, ali Badelj je sve to vrijeme bio Dinamov kapetan. Problema u klubu i bez njegovih komentara, koje je sigurno želio izreći, bilo je dovoljno i Dinamov vojnik je odlučio ne dolijevati vatru.

Ali, najvažnije od svega, Badelj je već gotovo punih godinu dana uvjerljivo najbolji Dinamov igrač. Čitav mandat trenera Čačića, u kojemu plavi još nisu poraženi, obilježen je pametnom gradnjom igre Dinamovog arhitekta i teško da je odigrana utakmica u kojoj on nije bio među trojicom najboljih. A najčešće je i prednjačio. I nakon što je potpisao za HSV nije glumio zvijezdu (ni ozljede), već je zapeo još jače i dodatno podigao svoj nivo igre. On se zaista nikad nije žalio.

Nije uvijek bio po volji ni navijačima ni upravi, ali nakon dvoboja s Mariborom, bez obzira na rezultat, sve tribine i lože trebale bi ustati i pozdraviti Dinamovog kapetana. To je ove sezone uspjelo samo Sandri Perković i iako je u Maksimiru u zadnje vrijeme malo toga normalnog, uzorni kapetan na odlasku zaslužuje da se njime nastavi kratki niz.