Šok i nevjerica. Nakon što je objavljena vijest da je Mario Mandžukić izostavljen iz Bayernovog sastava za susret s Borussijom u Mönchengladbachu, u Hrvata su krenule naricaljke o hudoj sudbi našeg centarfora. Ma je li moguće da taj katalonski hipster i kukavica, taj 'nazovi-trener' koji je imao sreću da trenira igrače s kakvima bih 'i ja osvojio sve' ne vidi što mu Mandžo znači? Zar će klub tako pljunuti i odbaciti svog najvećeg zaslužnika koji je zabio i u finalu Lige prvaka?

Drama. Srećom, sljedećeg dana stiže vijest da je Mario zabio šest golova. Na treningu. Takvu predstavu, takvu želju i ostavljanje srca na terenu ne može nitko ignorirati, zar ne? Zacijelo to znači da će sada ekspresno biti ponovo instaliran u vrh bavarskog napada, gdje i pripada...

Čemu dugo lice, Hrvati? Čemu sva ta paranoja i teorije zavjere u stilu Drage Ćosića? Ne govorimo li o najvišoj razini profesionalnog nogometa na kojoj su ovakve predstave za javnost relativno uobičajene? Ne govorimo li o FC Hollywoodu, u čijoj je samoj biti generirati stalno nove priče za javnost? Ne govorimo li, u krajnjoj liniji, o Mandžukiću koji se i u Dinamu i u Wolfsburgu, kad god mu nešto nije bilo po volji, znao ponijeti kao uvrijeđena strina koja posljednja saznaje važne obiteljske vijesti?

Bayern ima toliko 'babica' da je pravo čudo što mu dijete nije kilavo. Sammer, Rummenigge, Höness, Beckenbauer – svatko za sebe tu daje izjave i dijeli svoja mišljenja s medijima. Sve se to naizgled doima nekoordinirano i pomalo kaotično, ali uopće nije: ako dulje vrijeme pratite priče koje dolaze iz usta Bayernovih senatora, mogli ste primijetiti neke šablone. Čim jedan nešto javno kaže, javi se i barem jedan drugi sa svojim mišljenjem, nerijetko dijelom kontradiktornim. Ali čim dvojica ili više njih pričaju o nekoj temi, to je siguran znak da se nešto važno na tom planu događa. A o Mandžukiću su u posljednjih mjesec dana sva četvorica dali izjave.

Mario Mandžukić će na ljeto otići iz Bayerna – to je gotovo izvjesno. Dolazi Robert Lewandowski – na papiru sa slobodnim 'papirima', ali njemački mediji su izračunali da će ukupni trošak njegovog dovođenja – plaća igraču, premija za sam potpis i isplata agentu – iznositi oko 70 milijuna eura. To znači da Bayernova motivacija nije tek oslabiti glavnog rivala tako što će mu preoteti ključnog igrača, nego dovođenje nogometaša za kojeg se uistinu nada da će mu donijeti dodatnu vrijednost.

Da se razumijemo, Mandžukić je jako dobar igrač. U igri glavom teško mu je naći premca, nevjerojatno je snažan i fizički izdržljiv, a njegov defenzivni doprinos je ogroman – govorimo o stroju za visoki presing. Ali više nije dovoljno dobar za Bayern, jer Lewandowski je bolji. Počevši od bazične napadačke statistike: ove sezone je u 30 nastupa (u svim natjecanjima) zabio 16 golova i ostvario 9 asistencija, a Mandžukić 14 golova i 4 asistencije. U samoj Bundesligi odnos je: Poljak 11-6 u 18 nastupa, Mario 10-0 u 16 nastupa.

Uđemo li malo dublje u brojke, vidjet ćemo da Lewandowski upućuje više udaraca na gol, ima više dodavanja i bolji postotak njihove točnosti, dobiva više zračnih dvoboja, ima više uspješnih driblinga – sve to uz značajnu razliku, iako igra i u (ove sezone) znatno slabijoj momčadi. On je i puno bolji tehničar, više sudjeluje u igri te stvara prilike za sebe i druge... On ostvaruje stalni individualni napredak, dok Mandžukić ove sezone (barem za sada) igra nešto slabije nego lani. Osim toga je Lewandowski i dvije godine mlađi.

Verzija po kojoj bi mogli igrati zajedno je naprosto smiješna, poznajući Guardiolu: trener koji preferira sustav bez ijednog napadača sigurno se neće odlučiti za dvojicu centarfora. Da, Lewandowski može odigrati i iza špice, ali Bayern tu već ima dva ili tri bolja rješenja; Mandžukić bi mogao biti vraćen na krilo (kao najčešće u Wolfsburgu i ranije u hrvatskoj reprezentaciji), ali i u tu postoje kudikamo bolje opcije. Uza sve to, Bayern sve bolje izgleda u igri bez centarfora: Mario Götze sve više se uklapa u Pepovu viziju, a Thomas Müller je također vrlo zanimljivo rješenje.

Kao što smo već ranije predvidjeli, Mandžukić će na ljeto postati tek treća napadačka opcija Bavaraca. Poznajući njega, neće biti voljan prihvatiti takvu situaciju; poznajući Bayern, neće imati previše problema s time da ga puste. Nije li 'Slučaj Gomez', kojeg je baš njegov imenjak Mandžukić izgurao iz momčadi, bio dovoljan primjer?

Ali zašto bi to bio problem? To je život profesionalnog nogometaša. Mandžukić će na ljeto moći birati između ponuda nekoliko europskih velikana, gdje će biti dočekan kao velika zvijezda. Za igrača koji je prije dvije godine bio toliko problematičan Wolfsburgu da su ga odlučili staviti na transfer-listu, za igrača čije ime tada nitko nije spominjao u kontekstu vrhunskih napadača, to je sasvim dobar rasplet. Imao je priliku igrati za Bayern u jednoj sasvim epskoj sezoni i drugoj koja to također može postati – ali i nakon toga ga čeka nogomet na najvišoj razini. Guardiola je, sjetimo se, otpisao i Eto'oa i Ibrahimovića, a nijedan od njih dvojice ne može se žaliti na to što je kasnije postigao u karijeri...

No Guardiola je najveći trenerski genij našeg doba. Njegov rad na tome da Bayern učini još boljim, još strašnijim nego ranije vrlo je vidljiv – iako je to sve još, u neku ruku, 'work in progress'. Guardiola neće u momčadi trpjeti uvrijeđenu strinu.

Pitanje je, međutim, što napeta aktualna situacija između Mandže i kluba znači za sam Bayern. U momčadi je još samo jedan pravi napadač, 35-godišnji Claudio Pizzaro koji isključivo služi kao zamjena. Götze ili Müller kao 'lažne devetke' još uvijek su u 'beta-fazi' – ne još sasvim testirane i uvježbane. Bayernu treba Mandžukić da bi ove sezone pokušao ponoviti trofejni hod iz prošle – treba mu čak i više nego što klub treba našem centarforu.

Zato klupski 'senatori', ali i Guardiola, moraju biti vrlo oprezni s tretmanom Mandžukića. Ako je i svima već jasno da za njega neke velike budućnosti tu nema, sadašnjost je druga priča – zato bi sistem 'mrkve i batine', odnosno izostavljanja iz momčadi, pa hvaljenja na sva zvona zbog zabijanja na treningu mogao postati sve češći.

Mandžukić tu treba do kraja ostati profesionalan i uzeti što mu se nudi. A s ovakvim Bayernom, nudi mu se – sve...