Marija Vrajić najbolja je hrvatska i, nakon nedavne utrke u belgijskom gradiću Torhoutu, najbrža svjetska ultramaratonka. Stazu dugu 100 kilometara pretrčala je za sedam sati, 37 minuta i 40 sekundi. Najbolje vrijeme sezone u svijetu!

'Svakih pet kilometara mogli smo se okrijepiti pićem, no od 85. do 95. kilometra zapala sam u krizu, ni do osvježavajućeg piće nije mi više bilo stalo. Posljednjih pet kilometara, međutim, bilo mi je lakše. Počela sam loviti vrijeme: samo da budem brža od sedam minuta i 40 sekundi! Utrka je trajala od osam sati navečer do pola četiri ujutro. Zaspala sam u pola pet, ali sam se probudila već u devet sati jako gladna. Ne sjećam se koliko sam pojela, samo pamtim glad', priča Marija Vrajić, prvokategorizirana članica Atletskog kluba Veteran iz Zagreba.

'Marija je, formalno gledajući, kao prvokategoizirana sportašica prema mjerilima Hrvatskog olimpijskog odbora, u istom rangu kao i Blanka Vlašić', ističe ponosni predsjednik Veterana Ante Blažanin.

Na pitanje kako to da se odlučila za trčanje, Marija uzvraća:

'Zašto trčim? Kao da me pitate zašto dišem. Odmalena sam se bavila sportom. Isprva me u sportskim pothvatima bodrila majka, danas suprug Dejan, inače profesor kineziologije, moj trener i fizioterapeut, bivši nogometaš.'

Marija se u Osijeku bavila veslanjem u Iktusu, dolaskom u Zagreb u sezoni 1993/94. počela je nastupati za Dinamo-Zrinjevac. Poslije se opredijelila za cestovne utrke, a nas je zanimalo nisu li one prenaporne?

'Tijelo uvijek odgovara signalima ako nešto fizički nije u redu. Valja biti pažljiv, no teže je psihički sve to izdržati. Lakše je kad si svjestan da si na natjecanju dao sve od sebe', objašnjava Marija.

Postoji li recept za prehranu? Trčati 100 kilometara...

'Ma, nema recepta. Ne volim baš meso, ali volim tjesteninu i pizze, kao i svekrvine specijalitete od brašna', otkriva Marija.

Dokad ćete trčati?

'Bez trčanja ne bih bila sretna. Trčat ću cijeli život. Koliko cura u klubovima zapravo odlično trči ili postiže dobre rezultate u nekim drugim disciplinama, ali rano prestaje... Šteta! U inozemstvu, na putovanjima, vidim ljude koji trče, voze bicikl, aktivni su i u zreloj dobi. Za boravka u Dolomitima, osoblje u hotelu svaki bi me dan ispitivalo o ovome i onome. Bilo je ugodno osjetiti taj interes za sport, tu pažnju', kaže Marija.

U Dolomitima je sa suprugom Dejanom boravila na račun rekreativca anonimca. Čovjek ih je počastio jer je bio oduševljen Marijinim trčanjem. Pravi mecena, rekli bismo, onaj koji podupire sport bez ikakvih vlastitih interesa.