Marina Banović, članica zagrebačkog atletskog kluba Dinamo-Zrinjevac, tvrdi da je prava atletika ona seniorska.

'Teško je uskladiti fakultetske i sportske obveze', kaže, 'teško je, slikovito rečeno, kombinirati jedno i drugo, a stipendije su premale. Stoga ne čudi da mnogi odlaze na studij u Ameriku, a neki na pragu seniorske karijere bogme i odustaju od atletike.'

Marina podsjeća i na svoje studentsko razdoblje.

'Zamolila sam profesora da ispit odgodim za deset dana, no profesor mi je na to odgovorio da fakultet nije obveza. A bila sam odlična studentica.'

Danas radi kao liječnica u Domu zdravlja Krapinsko-zagorske županije u Zaboku i istodobno volontira na ortopedskom odjelu.

'Poslodavac doista ima razumijevanja za mene, a nadam se da ću uskoro dobiti i mjesto specijalizantice na ortopedskom odjelu', dodala je.

Na ekipnom atletskom europskom prvenstvu u Izmiru Marina je kao članica reprezentacije u štafeti 4x100 metara sa sestrom Anitom, članicom Mladosti Andreom Ivančević i članicom Kvarnera Sandrom Parlov 18. lipnja istrčala nov državni rekord (45,14). Na nedavnom hrvatskom prvenstvu u Zagreba Marina je u štafeti Dinamo-Zrinjevca sa sestrom Anitom, Ivonom Ćuk i Marijom Babić osvojila prvo mjesto.

U doba najintenzivnijeg bavljenja atletikom, u utrci na 200 metara postigla je na toj dionici četvrti rezultat (23,80) svih vremena u Hrvatskoj. Zahvalna je trenerima na atletskim rezultatima.

'Atletikom sam se počela baviti kao 12-godišnja djevojčica u crikveničkom Jadranu. Moj prvi atletski učitelj, danas 95-godišnji Ante Tešija, vidjevši me onako sitnu, rekao je da ću odustati od atletike za nekoliko dana. A dan, dva iza mene u klub je došla i sestra Anita. Godine 1998. vratile smo se kući, u rodnu Baranju, pa sam počela vježbati u osječkom Slavonija-Žitu. U tom klubu trenirao me Damjan Sedić, koji me usmjerio na sprinterske discipline. Kad sam došla u Zagreb, godinu dana bila sam članica Zagreb-Ulixa, bivšeg kluba Novi Zagreb, a poslije sam pristupila svom današnjem klubu Dinamo-Zrinjevcu, gdje me trenira moj osječki učitelj Damjan Sedić.'

Marina je svjesna činjenice da će joj ostvarivanje žuđenih profesionalnih planova, a to je specijaliziranje ortopedije, poremetiti atletske planove.

'Svejedno ću ostati uz atletiku. Atletika je bitno utjecala na moj život, trčat ću cijeli život. A kao liječnica specijalistica mogla bih itekako pomoći sportašima', zaključuje.