Nogomet u današnjem vremenu više nije samo igra koja budi strasti, već i posao u kojem se vrti novac.

A upravo oba ova segmenta uz nogomet su vezala i 45-godišnjeg Zagrepčanina Marka Naletilića, nogometnog menadžera i bivšeg igrača koji je nedavno dobio veliko priznanje za doprinos nogometu. Ali pazite, ne u Zagrebu i Hrvatskoj, već u Italiji. Riječ je o prestižnoj nagradi Premio Maurizio Maestrelli, koja se dodjeljuje u 13 kategorija za dostignuća u nogometu.

Priznanje je to prvom Hrvatu s Fifinom licencom za minuli, ali i sadašnji doprinos razvoju talijanskog nogometa. A Naletilić je cijenjen i u svjetskim okvirima: World Soccer ga je još prije desetak godina uvrstio među 50 najboljih svjetskih menadžera.

'Ponosan sam na tu nagradu jer je ona rezime svega što sam, uz pomoć oca koji me uveo u ovaj posao, dosad napravio. Ne vrednuju oni samo jednu ili dvije sezone, već puno duži period', rekao je ponosni Naletilić, a kako živi na relaciji Zagreb – Milano, nije ni čudo da su mu Dinamo i AC Milan omiljeni klubovi.

Iza Marka Naletilića dug je nogometni put. Jer kao dijete igrao je baš u Dinamu. I skromno priznaje da nije bio igrač velike klase. Svjestan svojih mogućnosti i zbog ozljede koljena, početkom 90-ih godina prošlog stoljeća odlučio se maknuti s nogometnih terena.

'Iz moje generacije igrača najzvučnija su imena Igor Jovičević, Željko Sopić, Leonard Bisaku, Željko Šoić, pa i Tomo Butina, kojem sam kasnije pomagao u transferu u Club Brugge. I istina, nisam bio predodređen za nogometaša, imao sam tehniku, ali muskulatura mi nije bila jača strana. Najvažnije je da sam shvatio na vrijeme to da sam neperspektivan. Doduše, kako se u to vrijeme Hrvatska osamostalila, možda sam i mogao igrati u nekom drugoligaškom klubu. I još nešto, iako je tata bio zvučno i utjecajno ime u nogometu, nikad mu nisam dopuštao da dolazi na moje treninge i utakmice kako ne bih imao protekcija', prisjetio se Naletilić svojih igračkih početaka, ali i kraja.

Nogomet mu je u genima

Inače, nije Marko u nogomet ušao slučajno. Njegov otac Predrag bio je odličan nogometaš koji je u vrijeme bivše države igrao kao desni bek u Lokomotivi, s kojom je 'plovio' od prve do druge lige. Međutim, zbog problema sa srčanim zaliscima, karijeru je morao okončati prije nego što je zamislio.

Potom se Naletilić stariji bacio u menadžerske vode, u kojima se definitivno odlično snašao, a što potvrđuju transferi nogometnih ikona bivše države. Između ostalih Zvonimira Bobana, Roberta Prosinečkog, Dejana Savićevića, Dragana Stojkovića Piksija, Safeta Sušića, Ivice Šurjaka…

Uz takvog učitelja, ali i evidentno poznavanje materije kojom se odlučio baviti, Marko Naletilić već s 20 godina odlučio se za poziv nogometnog menadžera.

Drugim riječima, na brojna putovanja, gledanje utakmica i praćenje nogometaša. Već s 23 godine odradio je prvi samostalni transfer u Europi, a u isto vrijeme postao je i prvi Hrvat s Fifinom licencom. Prisjetio se Naletilić, za taj je dokument morao polagati ispite pri Hrvatskom nogometnom savezu, a u komisiji su sjedili Damir Vrbanović i Ante Pavlović.

'U to vrijeme bilo je puno teže dobiti licencu nego danas. Čak smo morali i ostavljati depozit, a da je i danas na snazi taj pravilnik, vjerujem da bi menadžera bilo manje. No ionako je ta licenca samo dokument, baš kao i vozačka dozvola. Ili znaš voziti auto ili ga ne znaš voziti. Prema tome, nije licenca garancija da ćeš dobro odrađivati svoj posao. Ona je tek dokument bez kojeg se ne možeš upustiti u njega.'

A da Marko Naletilić svoj posao radi na visokom nivou, jasno je kada se pogledaju imena igrača kojima je pomagao u karijeri. Od bivših hrvatskih igrača to su između ostalih Mario Stanić, Goran Vlaović, Joško Jeličić, Stipe Pletikosa, Dario Šimić, Davor Vugrinec, Ivan Jurić, Tomislav Rukavina, Mario Cvitanović, Igor Budan, dok se od aktivnih brine o karijeri Marka Pjace, Marija Pašalića, Danijela Subašića i Luke Ivanušeca.

'Postoji jedna važna stvar - neke sam igrače vodio, ali nekima sam tek pomagao oko transfera. To se prije svih odnosi na igrače iz inozemstva, kada na upite klupskih predsjednika preporučite nekog od igrača.'

A i ta lista igrača je impresivna. Počevši od Francuza Christophera Duggaryja i Djibrila Cissea, preko Čeha Jaroslava Plašila i Talijana Graziana Pellea, do Srba Miloša Krasića i Zdravka Kuzmanovića.

Kako je propustio voditi karijeru Brazilca Ronalda

No imao je pred nosom Marko Naletilić i bivšeg najboljeg igrača svijeta – Brazilca Ronalda.

'U to vrijeme igrače se odlazilo gledati. Nije bilo internetskih programa, statistika i mogućnosti praćenja utakmica. A onda mi je Zorislav Srebrić rekao da u Brazilu ima jedan odličan 15-godišnjak. Naravno, kako je svaka dva, tri mjeseca 'iskočio' novi Maradona ili Pele, propustili smo priliku i nismo ga išli gledati. Takvih propusta imali smo mi, ali i brojni drugi menadžeri. Pa i danas, u vrijeme interneta, znaju se dogoditi propusti. Bilo je i slučajeva da smo išli gledati igrače, pa bismo se razočarali. Ali vjerujte, skautska mreža toliko je razgranata da se igrači prate već od 14., 15. godine.'

A kako onda vama uspijeva doći do igrača i zadržati ih pod svojom kapom?

'Nemam ih puno, ali s onima o kojima vodim brigu prije svega imam prijateljski odnos. Tako sam na jednom treningu Lokomotive upoznao oca Marka Pjace, razgovarali smo i vrlo brzo stekli odnos pun povjerenja. Sve to ne bi imalo smisla da i Marko nije karakteran, divan dečko.'

Kroz dugogodišnji staž uz nogometne terene sigurno imate svoj neki stav o tome tko je najbolji nogometaš?

'Po mom mišljenju, ali koje ne namećem drugima, najbolji je Maradona. Zbog karizme, zbog svega što je znao. Nije sve u statistici. On je suigrače činio boljima.'

Bi li igrači poput Maradone, Pelea ili Cruyffa mogli funkcionirati u ovom modernom, 'gladijatorskom' nogometu?

'Maradona je, a gledao sam ga u Italiji kao tinejdžer barem 15, 16 puta, bio brz k'o metak. Dakle on je u svoje vrijeme imao brzinu. Baš kao i Pele, kojeg sam gledao samo na TV-u. Da treniraju danas, oni bi bili jednako brzi, ali ti situacijski treninzi napravili bi ih jednako dominantnima, kao što su danas Messi ili Ronaldo.'

Dakle u ovoj našoj eri – najbolji je Messi?

'Definitivno, među najvećima. A Ronaldo je odmah do njega.'

Bliži se vrijeme Svjetskog prvenstva. Znači li to da će biti i više posla za menadžere?

'Uglavnom to nema nekog velikog utjecaja. Problem je taj što igrači baš i nemaju puno vremena jer prvenstvene obveze tek su im završile, a počinju pripreme. Potom su koncentrirani na nastupe i onda se poslovi dogovaraju uglavnom kada završe ta velika natjecanja. Istina, na tim se prvenstvima nekim igračima može podići vrijednost, ali uglavnom klubovi već znaju što od kojeg igrača mogu dobiti. Tako je bilo i s Pjacom, jer Juventus ga je gledao dvije godine, a ne samo u utakmici protiv Španjolske.'

Cijeli taj posao izgleda izuzetno zanimljiv. Jer osim što se menadžeri kreću među svjetskim facama, sasvim solidno zarađuju. I nije tajna to da se njihova primanja kreću u visini od deset posto iznosa transfera. Ono što je posebno važno naglasiti jest da Marko Naletilić taj iznos dobiva isključivo od klub(ov)a, a ne igrača.

Naravno, ni u ovom poslu ne rade svi na isti način pa se neki menadžeri naplaćuju i od igrača i od klubova, neki i u većem postotku. No takvi ne opstaju dugo.

Ali da ne bi ispalo da su Naletilići gledali samo svoj džep, spomenut ćemo da su u ratno doba u Hrvatsku doveli reprezentaciju Meksika. Čak je i ulaz na tu utakmicu bio besplatan. Također, 1996. godine organizirali su gostovanje Hrvatske kod Engleza na Wembleyju, a prije toga i gostovanje hrvatske selekcije na Zicovom oproštaju u Udinama.

A kada smo već spomenuli Svjetsko prvenstvo, vjerujem da možete povući paralelu između brončane generacije iz 1998. godine i ove današnje?

'Bez obzira što svi govore kako je ova generacija možda i bolja od one iz Francuske, moje viđenje je drugačije. Tada smo u svim linijama bili jači, snažniji, kompaktniji. Također, ozračje oko reprezentacije bilo je puno pozitivnije, osjećalo se zajedništvo svih, igrača, stožera i navijača. Istina je da ova generacija ima jedan od najboljih veznih redova u Europi. No da ipak ne ispadne kako ne cijenim ovu reprezentaciju - ova je najbolja nakon one iz 1998. godine.'

Imate li kakav savjet za izbornika Dalića?

'Nadam se samo da će dobro osvježiti momčad, a onda i napraviti dobru atmosferu. Ovo je turnirsko natjecanje i igračima ne treba nekakav specijalan dril. Treba ih osvježiti, trebaju napuniti baterije. I ako to uspije, Hrvatska bi uz malo sreće mogla dogurati daleko. Dalićev prethodnik Ante Čačić na Euru u Francuskoj uspio je napraviti odličan posao po pitanju atmosfere. Relaksirao je igrače, a to se osjetilo u igri. Nažalost, već u eliminacijskoj fazi naletjeli smo na buduće europske prvake, tako da je izostao rezultatski iskorak.'

Daliću trebaju mangupi kakvih smo imali 1998.

Dodao je Marko još jednu važnu sitnicu.

'Jako je važno da Dalićevi igrači budu hrabri i malo mangupi. U onoj generaciji iz 1998. nije ih falilo.'

S obzirom na to da se brine o Pjaci, jasno je da svojem štićeniku želi veću minutažu.

'Nadam se da će Dalić uspjeti iskoristiti Pjacinu kvalitetu jer je individualno on najjači igrač u reprezentaciji, najtalentiraniji, koji može biti prevaga i jednim potezom riješiti utakmicu. Važno je samo da ga psihološki digne te da Marko napuni baterije. Tada bi mogao biti veliki faktor iznenađenja, spreman je napraviti dar-mar.'

Hrvatska bi dakle mogla biti ugodno iznenađenje. A tko je favorit cijelog SP-a?

'Kao i uvijek, Argentina, Brazil, Španjolska, Njemačka, Belgija… Hrvatskoj će jako puno toga ovisiti o ishodu s Nigerijom. A ako to dobijemo, otvaraju se vrata. No meni je još važnije da gledamo lijep, efikasan nogomet. Ono na Euru u Francuskoj bilo je negledljivo. Tamo ste imali dojam - da zamijenite igračima dresove, ne biste znali tko je tko. Igrali su predvidljivo. Volio bih da se nastavi trend iz ovosezonske Lige prvaka, kada je bilo puno golova. I zbog takvih utakmica ljudi vole dolaziti na stadione.'

Kao čovjek koji radi s hrvatskim nogometašima, ali i znate što se i kako radi u inozemnim ligama, možemo li čuti vašu ocjenu Hrvatski Telekom Prve lige?

'Problem je to što je nas Hrvata u Hrvatskoj sve manje, samim time i baza se smanjuje. Također, ni infrastruktura nije impresivna. Međutim, s obzirom na to da su naši klubovi prisiljeni, zbog preživljavanja, prodavati mlade igrače, jasno je da to dodatno osiromašuje hrvatski nogomet. Ali u načelu, kada vidimo rezultate hrvatskih klubova u Europi, možemo biti zadovoljni. Također, vide se i pomaci. Ulaganja čelnih ljudi Rijeke i gospodina Miškovića, odnosno Meštrovića iz NK Osijek, sjajni su projekti. Samo pitam - što bi bilo da na području Rima, koji ima oko pet milijuna ljudi s okolicom, organizirate ligu s toliko klubova, a koja traje već 27 godina. Kada njima padne snijeg, odmah su svi u šubarama i totalni je kaos. Dakle nije baš da se moramo sramiti hrvatskog nogometa.'

A kako je vama raditi u hrvatskom nogometu, u kojem je Zdravko Mamić nominalni gazda?

'Čovjek ne radi isti posao kao i ja. On je imao službenu funkciju u Dinamu. I zato se njega može uspoređivati samo s drugim klupskim menadžerima, a ne s nama, samostalnim agentima.'