Prošle dvije sezone u ruskom Himkiju za 33-godišnjeg Marka Popovića, sina posljednog zadarskog košarkaša Petra Popovića, bile su prepune uspona i padova, Nakon što mu je istekao ugovor s Himkijem odlučio se u svom rodnom Zadru dobro odmoriti te izabrati najbolju opciju.

'Sezona u Himkiju nije završila sjajno jer smo poraženi od CSKA, ali s druge strane u klubu su zadovoljni jer smo osvajanjem Eurokupa osigurali nastup u Euroligi. Ja ću sezonu pamtiti po ozljedama, prvo teška ozljeda gležnja, a nakon toga kvadricepsa u veljači. Nakon toga sve mi je krenulo nizbrdo i do kraja sezone nisam ulovio ritam te sam igrao nekih 15-ak minuta u prosjeku. Kad sve zbrojim i oduzmem mogu biti zadovoljan svojim igrama, ali isto tako mogu reći kako je moja priča s Rusijom gotova stvar. Imao sam neke ponude, ali sam odlučio da se zbog obitelji, jer svakog dana očekujem drugo dijete, više ne vraćam u Rusiju', za tportal.hr kazao je Popović koji je osim za Himki igrao za ruski Unics iz Kazanja.

Stvarno sam se dobro odmorio, a prije nekih mjesec dana počeo sam ozbiljno trenirati s prvom momčadi Zadra. Trenutačno nemam klub, ali neću žuriti s odlukom. Došao sam u situaciju kada mogu odbiti pojedini klub i birati opciju koja je najbolja za mene i moju obitelj. Još imam ambicija igrati vrhunsku košarku, a novac mi zaista više nije prioritet.

Prije nekoliko godina izjavili ste kako ćete igrati barem do 40. godine te kako biste voljeli koju sezonu odigrati u svom matičnom KK Zadar?

To je točno, osim što nisam siguran kako nakon dvije teške ozljede prošle sezone moje tijelo može izdržati ovakve napore do 40. godine života. Odlučio sam ići iz godine u godinu, a kako sada razmišljam, bit ću presretan ako uspijem izdržati na visokoj razini još dvije sezone. Jedino sam siguran kako neću forsirati jer ne želim doći u situaciju da s 50 godina neću moći hodati od bolova. Shvatio sam na vrijeme da postoji i život nakon košarke koliko god ja volio taj sport.

Dakle, povratak u KK Zadar, ako se poklope neke stvari, nije tako nerealna opcija?

Da se se klub bori za titule te da se nalazi u gornjem domu lige ABA po kvaliteti, ne bih previše razmišljao. Međutim, klub je već dugo na rubu egzistencije, a od mene bi se očekivalo da budem igrač od kojeg se očekuju čuda. Kada bi se sanirali dugovi i dovela još dva, tri kvalitetna igrača, odmah bih došao i ne bih uvjetovao klubu ništa. Klub mi je puno dao, a ako ćemo iskreno dao sam i ja svom klubu dosta. Ljudi u Zadru željni su vrhunske košarke čemu je dokaz i najjači pripremni turnir u Europi. Zahvaljujući Zdenki Zdrilić, jako sposobnoj poslovnoj ženi koja je po mom mišljenju trebala biti šefica organizacije Eurobasketa, u grad su stigli klubovi koje gledamo na Final Fourovima Eurolige. Jedan Vassilis Spanoulis je u gradu, igrač koji je dva puta u nizu odveo Olympiacos do vrha Europe. Ponovno je u gradu Željko Obradović, najtrofejniji europski trener, a gledatelji imaju prilike vidjeti neke bivše i buduće NBA igrače poput Pere Antića, Bogdana Bogdanovića, Jana Veselog i drugih. Ovaj turnir je jedino od europske košarke što će navijači gledati ove sezone, a kada se riješe dugovi i kada klub postane stabilan, kada će se trošiti novca točno koliko se ima, tada bi ovaj turnir mogao biti zamah za budućnost.

Ljudi u gradu i oni koji žive za KK Zadar voljeli bi vas vidjeti što prije u dresu vašeg matičnog kluba. Osjećate li i vi to?

Ovo ljeto sam razgovarajući s ljudima i prijateljima u kojem imam povjerenja dobio dojam da su željni dobre tj. vrhunske košarke. Iskreno, puno se toga promijenilo otkad sam 2003. napustio KK Zadar. Ljudi u Zadru žele gledati klub koji se bori za trofeje, a na za ostanak u ligi ABA. Ovo je moj grad, u Zadru želim odgajati djecu i ako se neke stvari poklope, tu ću i završiti igračku karijeru.

Za kraj nas je zanimalo razmišlja li o karijeri nakon što završi ona igračka?

'U posljednje vrijeme o tome razmišljam intenzivno, a ono što sto posto znam jest da ću ostati u košarci. Hoću li biti trener, agent ili imati neku funkciju u klubu u ovom trenutku ne znam. Ako dođe neka zanimljiva ponuda sigurno neću postavljati financijske uvjete na prvo mjesto nego će prevaga biti ono što je najbolje za obitelj. Svjestan sam kako od ribarenja neću živjeti iako me u posljednje vrijeme to maksimalno ispunjava i gledam na to kao na neki ispušni ventil. Nema ničeg ljepšeg nego kad se stopiš s prirodom.