Dinamovo vodstvo pokazalo je još jednom da ga nema Europa. Smjena Ivankovića nije pretjerano neočekivana, ali način na koji se stariji Mamić obračunao sa svojom strukom nadmašio je i njegov autodestruktivni stil
Dinamona terenu povremeno izgleda kao skupina namjernika koji su na nagradnojigri dobili modri dres, a smjena Branka Ivankovića bila je priličnoizvjesna. Čak to Mamići i nisu posebno prikrivali. Na njegov ostanak uMaksimiru do 2009. kladionice bi dale bogovski koeficijent, ali načinna koji su se pozdravili podsjeća na cirkus Montyja Phytona. Samo štonije riječ o satiri, već o brutalnoj maksimirskoj zbilji.
U jednom trenutku Dinamo je bio bez vodstva. Kompletna strukadobila je otkaz, nakon čega se glas razuma iz usta brata Zorana krozvulkan probio do Zdravkova mozga i objasnio mu da bi netko ipak trebaovoditi momčad protiv Rusa u četvrtak. Suze moraju poteći. Ili odsmijeha ili od tuge, ovisi za koga navijate. Na ledu se našao i sjajnistručnjak za fizičku pripremu Miljenko Rak, koji je do sada biopošteđen tijekom tri smjene glavnih trenera.
Osim toga, Zdravko je bio uvjeren da je otpustio čitavu struku.Zanimljivo je kako uloga brata Zorana prelazi iz domene u domenu premadnevnim potrebama. Najčešće je Zoki dio struke, gdje kao sportskidirektor i pripada. Ali, kada se struka baca u ponor, braco postaječlan uprave i biva aboliran od sankcija. Pa to je baš lijepo.
I tako, Maksimirom je prostrujao električni šok koji bi trebaorezultirati kohezijom svlačionice i skalpom Spartaka. Živi bili pavidjeli, ali ovakav obračun Zdravka Mamića 's njima' puno više govori onjemu samom nego o struci. I o dugoročnoj perspektivi kluba podnjegovim vodstvom.
