Pismo čileanskog reprezentativca prenosimo u cijelosti:

'Prije svega želio bih vam reći da sam dobro, stigao sam u Čile u ranu zoru nakon zaista dugog putovanja. Prvo sam iz Njemačke stigao u Brazil. Ondje sam čekao dugi niz sati da bi se ukrcao na avion za Buenos Aires gdje sam proveo noć. Na aerodromu u Buenos Airesu sam uspio dobiti kartu za let u Čile, no let je na koncu otkazan. Zbog toga sam se uputio u čileansku ambasadu po pomoć.

Oni su me uspjeli ubaciti na let za Mendozu (grad u Argentini - op.a.), gdje sam potom čekao autobus za Čile. Sve to tek nakon što sam razgovarao s gomilom ljudi tražeći pomoć da dođem do Čilea. U pet ujutro stupio sam nogom na čileansko tlo, u Santiago. Ondje stanje i nije tako loše, ali ljudi se ponašaju na način koji nitko ne može razumjeti. Provaljuju u dućane tražeći hranu i ostale potrepštine, nema benzina, prekinute su telefonske linije...

Ali puno veći problemi su u Concepcionu, mom rodnom gradu gdje se nalazi većina moje obitelji. Moji roditelji i braća su dobro, naša kuća nije jako oštećena, no danas se nalaze u situaciji bez hrane, vode i struje, pokušavajući obraniti svoj dom od provalnika koji traže hranu ili stvari koje mogu lako prodati.

Sa ženinom obitelji nismo mogli stupiti u kontakt par dana, no napokon smo uspjeli saznati da su dobro, hvala Bogu, ali nažalost u istoj situaciji kao i svi ostali, bez hrane, struje, bez ičega. Za vrijeme potresa moja se supruga nalazila u Santiagu, na desetom katu zgrade, s prijateljicom i njezinom bebom. Hvala Bogu, nije im se ništa dogodilo.

Sada se zbraja materijalna šteta, koja je ogromna. Mi čekamo da malo popusti ova kaotična situacija kako bismo otputovali u Concepcion i odnijeli mojoj obitelji i sugrađanima hranu i vodu. Ali to je vrlo teško provesti jer na cestama i autocestama provaljuju u automobile i kradu sve ono što ljudi nose kao pomoć.