Glavni trener, pomoćni treneri, kondicijski treneri, fizioterapeuti, nutricionisti, skautska služba itd... svima njima je posao pripremiti momčad fizički i psihički za svaku utakmicu i što bolje ih upoznati s protivnikom. Glavni trener izabire taktiku, formaciju i igrače koji će nastupiti, ima pravo i na tri izmjene kada mu: pojedinci fizički 'padnu', ozlijede se ili susret krene drugačije od planiranog, no koliko on može utjecati na sam ishod utakmice i koliko može pomoći za vrijeme samog susreta?

Jedna od teza koja se javlja u nogometnom svijetu je da formacije lagano izumiru i gube na značaju - riječi su to koje smo mogli čuti i od našeg bivšeg izbornika Slavena Bilića, a ukoliko pogledamo kako danas igraju neke od najboljih momčadi svijeta, poput Barcelone, Man Utd-a, Porta... čiji igrači vrlo često mijenjaju pozicije i igraju po cijelom terenu, moramo se zapitati je li uistinu šabloniziranim formacijama došao kraj? I što to znači za trenere? Hoće li im takav način igre umanjiti značenje i mogućnost utjecaja na terenu, hoće li se sve svesti samo na kvalitetan izbor kod kupovine igrača i hoće li najbolji treneri postati samo skauti, a taktičko znanje će pasti u drugi plan? Ako iz jednadžbe izbacimo formacije, treneru na raspolaganju ostaju još stanka na poluvremenu da proba momčadi objasniti što je zamislio i greške koje je primijetio.

Treneri na raspolaganju imaju i tri zamjene, ali česta je pojava da se pojedinci ozlijede pa su jednu zamjenu prisiljeni napraviti i ostaju im još dvije. Jedna se redovito čuva za kraj utakmice, kada igrače stigne umor, ili da se ukrade koja minuta, dok je ova treća tu da trener pokuša promijeniti ono što je primijetio da ne izgleda dobro u njegovoj momčadi. Koliko je stvarno moguće utjecati na igru sa samo tri zamjene u 90 minuta, a od toga najmanje jedna dolazi zbog umora?

Mislim da ne previše. Mislim da je 'manevarski prostor' svakog trenera jako ograničen za vrijeme samog susreta, pogotovo ako se uzme u obzir koju odgovornost snosi za rezultat. Ograničavanje izmjena na samo tri nikad mi nije bilo jasno!? Zar nam nije u cilju gledati nogomet na što višem nivou, a što su igrači odmorniji i svježiji, to je kvaliteta nogometa bolja. Povećanje broja zamjena donijelo bi više slobode treneru jer bi imao priliku više puta reagirati u susretu. Uzmimo naprimjer situaciju kada je trener u prvom poluvremenu napravio jednu prisilnu zamjenu, a u svlačionici za vrijeme odmora odluči se za još jednu taktičke naravi te mu ostaje još jedna za kraj susreta. Drugo poluvrijeme počinje suprotno njegovim očekivanjima i shvati da je napravio grešku, a jedino što može je skakutati uz aut liniju i urlati na igrače. Složit ćete se sa mnom - nije to baš neki izbor s obzirom da je glavni i odgovorni za rezultat na kraju. Kada bi u takvoj situaciji mogao češće reagirati zamjenom ili bar time-outom, imao bi definitivno više šanse da pokaže svoje znanje, ali bi isto tako i kritike koje bi primao nakon susreta bile realnije. Povećanje broja izmjena na 4 ili 5 i davanje mogućnosti treneru da po poluvremenu barem jednom zatraži minutu predaha omogućilo bi šefovima struke da bolje prezentiraju svoje taktičke i motivacijske sposobnosti.

Uvođenje time-outa u nogomet, kao što ga imamo u rukometu, košarci itd..., omogućilo bi treneru da više sudjeluje u utakmici te bih u svakom slučaju pozdravio taj novitet. Nameće se pitanje kako tako nešto realizirati i u kojem trenutku omogućiti treneru da pozove minutu predaha, a da se ne kvari dinamika igre? Prvo što pada na pamet su prekidi i smatram da bi to bilo dobro rješenje, a dodao bih još i mogućnost pozivanja time-outa kada se lopta nalazi kod vratara kluba koji zove time-out. Smatram da jedna stanka svake momčadi po poluvremenu u trajanju od minutu do dvije ne bi puno naštetila samoj dinamici susreta, a pomogla bi trenerima da bolje reagiraju na zapaženo na terenu.

Oko toga kako bi se time-out održavao mislim da ne bi trebalo biti previše upitnika jer imamo primjere koji funkcioniraju u drugim sportovima, a mislim da bi bilo jako zanimljivo poslušati iz prve ruke što Mou ili sir Ferguson imaju za reći svojim igračima kada primjerice gube od Seville ili QPR-a. Kako su pojedini današnji treneri veće zvijezde i od samih igrača, a nerijetko su i plaćeniji. mislim da bi bilo pošteno da im se da veća sloboda i da se njihov rad kroz time-out malo više približi javnosti i omogući nam bolji uvid u način komunikacije između vrhunskog trenera i njihovih odabranika.

Još jedna od inovacija, koja je i vjerojatnija nego ove dvije gore navedene, primjena je tehnologije na suđenje jer su sudačke greške sve veće i sve češće te se postavlja pitanje kako to izbjeći? Tehnologija na gol crti je uistinu potrebna, a ako mislite da nije. onda sigurno niste navijali za Engleze u susretu s Njemačkom 2010. na Svjetskom prvenstvu ili za Liverpool u finalu FA cupa protiv Chelseaja lani. Suci znaju gadno griješiti i kada je riječ o prekršajima i kaznenim udarcima, pa tako i tu neko pregledavanje snimaka ne bi bilo naodmet, no ponovo se postavlja pitanje koliko bi to utjecalo na dinamiku igre? Siguran sam da bi se pomoću današnje tehnologije i taj problem dao riješiti, no opet to košta, pa smo tako do daljnjeg osuđeni na gledanje raznih Overboa, 'austrijskih zločinaca', korumpiranih prevaranata itd., ali moram priznati da bi mi i falilo to da nakon što moj klub izgubi nemam priliku oplesti po sucu i u trenucima očaja nakon četvrtog piva okriviti ga za sve.