U prvenstvenoj utakmici protiv Cibalije igranoj 29. ožujka 2008. Hrvoje Ćustić je u dvoboju sa 17-godišnjim Tomislavom Jurićem udario glavom u zid tribine i 'zaradio' nagnječenje mozga te frakturu lubanje. Hitno je operiran iste večeri u zadarskoj bolnici, no stanje se pogoršalo 2. travnja navečer te je nastupila moždana smrt. Ujutro je umro te je smrt službeno proglašena 3. travnja u 11.51 sati.

Prije četiri godine, dakle, započela je životna drama mladog Zadranina, životna bitka koju je nažalost izgubio. Hrvatski nogomet tada je bio potresen, tražile su se ostavke čelnika HNS-a i nogometa u cjelini, preispitivale odluke o licencama zadarskog stadiona, predlagalo da Hrvatski nogometni kup nosi ime Hrvoja Ćustića, no osim povremenih novinarskih napisa o obljetnicama (zadarski portal 057.info.hr je jedan od rijetkih koji redovito vodi računa o toj temi), malo tko od dužnosnika danas više mari za dečka pred kojim je bila sjajna karijera.

Naravno, ne mislimo pritom da su ljudi, pogotovo Zadrani, zaboravili na njega, nego da se gotovo ništa nije učinilo na poboljšanju sigurnosti na stadionima, Kup (još uvijek) ne nosi njegovo ime, a nitko od nogometnih glavešina nije pronašao shodnim da se, recimo, trofej za fair play nazove po njemu. Ćustić tako, malo-pomalo, postaje samo dio crne statistike i ako se takav trend nastavi, lako je moguće da za nekoliko godina, osim njegovih suigrača i najbliže rodbine, eventualno vjernih navijača NK Zadar, nitko više neće ni pomisliti na tragediju koja je mogla, pa i trebala promijeniti neke stvari u hrvatskom nogometu.

Istina, utakmice 24. kola MAXtv Prve lige, koje su na rasporedu predstojećeg vikenda, započet će minutom šutnje, a to je zaista premalo. Srećom, nikad nije kasno pa se valja nadati da će Hrvoje Ćustić u konačnici ipak dobiti puno više od pljeska s tribina.