Kada netko izdrži deset godina na klupi reprezentacije zauvijek se upisao u povijest dotičnog sporta i države. A kada vruću poziciju napusti nakon 23 godine kontinuiranog rada - odlazi sa statusom legende
Neven Cegnar je na mjesto izbornika ženske stolnoteniske reprezentacije odabran krajem 1991. godine. Igračica koja mu je obilježila trenersku karijeru Tamara Boroš tada je imala 14 godina, Sandra Paović osam, a posljednja generacija koju je vodio u reprezentaciji (Jeger, Tubikanec, Rakovac, Petek...) uglavnom - tek u planu...
23 godine i 32 osvojene medalje kasnije Cegnar napušta svoju funkciju i seli u akademiju Wernera Schlagera gdje kao trenerica radi i Tamara Boroš.
'30 godina sam trener i iz Hrvatske nosim prekrasnih uspomena... Dva timska europska finala i Tamarinu broncu sa SP-a koja će ostati nezaboravna. Bilo je i propuštenih prilika, ali pamte se uspjesi a njih nije nedostajalo,' kaže gospodin Cegnar u razgovoru za stranicu svog novog poslodavca.
Schlager akademija jedan je od jačih europskih 'inkubatora' s ciljem stvaranja igrača koji će konkurirati Kinezima. Neven je dugo vodio jednu od rijetkih...
'Tamara je bila ta, a nove velikane puno je lakše razvijati u uvjetima koju pruža ta akademija jer imate ogroman raspon vrhunskih igrača s kojima možete raditi na jednom mjestu. Posebno mi je drago što ću surađivati s Tami i zaista se veselim izazovu,' kaže jedan od trenerskih pojmova u hrvatskom sportu.
Za kraj, što čovjek treba imati da bi bio dobar trener?
'Puno dođe iz genetike. Razina fokusiranosti, zadovoljstva pri obavljanju posla... Težak je to posao, pogotovo ako se bavite razvojem mlade generacije. Za takvo što neophodno je osam do deset sati rada dnevno. Mnogi to ne mogu izdržati,' kaže bivši selektor i ne navodi ime trenera kojega bi želio vidjeti nakon sebe na kormilu reprezentacije. Kaže, mišljenje ima, ali ga neće iznositi.