Zakon usvojen u španjolskom parlamentu 1990. godine obvezao je sve profesionalne nogometne klubove da se pretvore u sportska dionička društva, osim onih čiji su financijski rezultati bili prethodno pozitivni. Real Madrid, Barcelona, Athletic Bilbao (najtrofejniji španjolski klubovi) i Osasuna bili su u plusu pa su zadržali status neprofitnih organizacija, odnosno udruga građana.

Zbog toga im je dobit bila oporezivana po stopi od 25 posto umjesto po 30 posto, koliko su plaćali ostali klubovi pretvoreni u kompanije. Ta razlika u poreznom režimu trajala je do 2016. godine.

U srpnju 2016. je Europska komisija, izvršno tijelo EU-a, naložila Španjolskoj da izjednači režim oporezivanja za sve klubove kako bi tržišna utakmica među njima bila jednaka. Zatražila je od Španjolske da navedenim klubovima naplati razliku, odnosno novac na ime poreza do tada. Bruxelles je tada poručio da španjolske porezne vlasti same moraju procijeniti koliko su im četiri kluba dužna zbog plaćanja manjeg poreza, no naveo je da bi iznos mogao biti do 5 milijuna eura.

Barcelona je 2019. uložila sudsku žalbu na tu odluku. Tvrdila je da Europska komisija nije uzela u obzir u cjelosti status u kojem se nalaze četiri kluba, odnosno da se eventualna finacijska prednost tog statusa ne može ocjenjivati samo na temelju stope poreza.

Sud je usvojio njen argument prema kojem ostali klubovi koji funkcioniraju kao kompanije imaju veće mogućnosti pribavljanja financijskih sredstava na tržištu, te nemaju zakonskih ograničenja poput udruga, čime je teško reći tko je tijekom navedenog razdoblja bio u ukupno povoljnijem financijskom režimu.

Europska komisija se žalila na tu presudu Sudu Europske unije koji je u četvrtak presudio u njenu korist označivši manju poreznu stopu 'državnom pomoći', a time i prednošću u odnosu na ostatak konkurencije. Sud EU-a nije naveo koliki iznos klubovi moraju uplatiti u španjolski državni proračun.

Neposredno nakon objave presude nije bilo očitovanja iz Barcelone, Real Madrida, Athletica i Osasune.