U šest je slučajeva domaćin SP-a podigao trofej namijenjen pobjedniku i svaki je trijumf imao svoje heroje. U posljednja tri od četiri takva slučaja isticao se po jedan nogometaš koji je ponio svu slavu i ostao zapamćen kao ikona.

Na prva dva turnira domaćini nisu napravili pogrešan korak, Urugvaj i Italija iskoristili su vjetar u leđa i otišli do kraja. U prvom finalu (Urugvaj – Argentina 4:2) ključnim bi se mogao nazvati gol za 3:2, djelo Iriartea, dok su četiri godine kasnije (Italija – ČSSR 2:1) izvršili preokret Orsi i Schiavio.

Na novi trijumf domaćina čekalo se do 1966, kada je promoviran i novi junak - Geoffrey Hurst zabio je tri gola Nijemcima te ostao jedini igrač koji je u završnici postigao hat-trick i za svoje dostignuće nagrađen titulom 'sir'.

Osam godina kasnije, Breitner i Gerd Müller omogućili su preokret Zapadnoj Njemačkoj protiv Nizozemske, a drugi nizozemski poraz u nizu izrodio je novu veliku priču - Mario Kempes zabio im je dva gola u finalu i trasirao put Argentini prema prvom naslovu. Za konačnih 3:1 zabio je Bertoni.

Posljednji domaći trijumf potpisali su Francuzi 1998, a heroj uvjerljive pobjede protiv Brazila (3:0) bio je Zinedine Zidane, koji je glavom zabio prva dva gola i riješio pitanje pobjednika. Točku na 'i' stavio je Emmanuel Petit.

Blizu ovom odabranom društvu bio je i Brazilac Friaca koji je u završnom dvoboju 1950. na Maracani zabio za vodstvo 1:0. Ipak, Schiaffino i Ghiggia okrenuli su rezultat i bacili njegov gol u vječni zaborav.