Hrvatski tenis ponovo leti visoko. Ono što je uspjelo Ivanu Ljubičiću i Mariju Ančiću 2005. godine moglo bi ovog vikenda i generaciji koju predvodi Marin Čilić. Prepuna zagrebačka Arena svjedočit će novom pokušaju hrvatskog osvajanja najprestižnijeg teniskog momčadskog trofeja, a uoči susreta definitivno imamo pravo na optimizam...
Hrvatskom teniskom čudu nema kraja. U sportu koji se igra u cijelom svijetu, a najbogatije zemlje tako puno ulažu, naša zemlja već desetljećima ostaje u samom vrhu i zahvaljujući iznimno talentiranim pojedincima kandidira za najprestižnije profesionalne trofeje.
Mislili smo da se Goran Ivanišević ne može ponoviti, a onda su se pojavili Ivan Ljubičić i Mario Ančić pa Ivo Karlović te zatim i sjajna generacija koju sada predvodi Marin Čilić, a u njoj su još Ivan Dodig te mladi Borna Ćorić. Nepresušni izvor talenata doveo je do toga da Hrvatska stalno igra bitnu ulogu u Davis Cupu, a ove bi godine ponovo mogla otići do kraja.
Svi se sjećamo 2005. godine kada je naša zemlja po prvi put osvojila ovo prestižno momčadsko tenisko natjecanje. Najveće zasluge idu Ivan Ljubičiću koji je slomio Agassija i Roddicka te zajedno s Ančićem svladao braću Bryan u parovima protiv SAD-a u osmini finala. Izbačen je glavni favorit natjecanja i otvorio se put prema uspjehu.
Uslijedili su trijumfi protiv Rumunjske i Rusije, a onda u velikom finalu u gostima u Bratislavi veliko slavlje protiv Slovačke, unatoč žestokom otporu kojeg je pružio Dominik Hrbaty. Pobjedu vrijednu titule donio je Mario Ančić u odlučujućem petom meču protiv Mertinaka, neprežaljeni splitski talent kojem su kasnije ozljede i bolesti uništile karijeru.
Ovog vikenda, 11 godina poslije, slična teniska euforija trese Hrvatsku. Zagrebačka Arena bit će dupkom puna na prvom domaćem Davis Cup finalu, a protivnik će biti opasna Argentina predvođena Juan Martinom Del Potrom.
Postoje određene sličnosti puteva kojeg su prošle ova generacija i ona iz 2005. godine u Davis Cupu i to budi nadu. Oba je puta na putu do finala ključna bila pobjeda protiv Amerikanaca i trijumf u parovima braće Bryan. Oba puta naše je u finalu čekala reprezentacija s jednim iznimnim tenisačem koji ne može sam protiv Hrvatske. Razloga za optimizam je pregršt.
Za Marina Čilića trijumf u Davis Cupu bio bi kruna karijere, jer osvojeni Grand Slam već ima, kao i velike turnire iz kategorija 500 i 1000. Za Ivan Dodiga koji ima u parovima osvojeni Roland Garros također bi Davis Cup titula bila potvrda kvalitete, kao i za veterana Ivu Karlovića koji je bio dio reprezentacije 2005. godine, ali nije tada dobio priliku pokazati što zna i sada se želi dokazati. Za mladog pak Bornu Ćorića bio bi to prvi korak prema ulasku u tenisku elitu.
Nema sumnje, kad se sve uzme u obzir Hrvatska je pred domaćom publikom favorit protiv Argentine koja je također zemlja s pregršt teniskih talenata, no trenutna naša generacija je bolja. U nedjelju bismo se mogli ponovo radovati...
Zanimljivo je da su do 1974. godine Davis Cup osvajale samo četiri reprezentacije: SAD, Velika Britanija ili Britansko Otočje, Francuska, Australija ili Australazija (zajednička reprezentacija Australije i Novog Zelanda koja je nastupala do 1914.).
POBJEDNICI DAVIS CUPA
SAD - 32 naslova (61 put u finalu)
Australija - 28 naslova (47 puta u finalu)
Velika Brtanija - 10 naslova (18 puta u finalu)
Francuska - 9 naslova (17 puta u finalu)
Švedska - 7 naslova (12 puta u finalu)
Španjolska - 5 naslova (9 puta u finalu)
SRNJ/Njemačka - 3 naslova (5 puta u finalu)
Čehoslovačka/Češka - 3 naslova (5 puta u finalu)
Rusija - 2 naslova (5 puta u finalu)
HRVATSKA - 1 naslov (1 put u finalu)
Italija - 1 naslov (7 puta u finalu)
Srbija - 1 naslov (2 put u finalu)
JAR - 1 naslov (1 put u finalu)*
Švicarska - 1 naslov (2 put u finalu)
* Južnoafrička Republika je 1974. godine trofej osvojila bez borbe, jer je reprezentacije Indije odbila putovati u JAR na finalni obračun u znak protesta protiv apartheida.
