Split je mjesecima živio za derbi Hajduka i Dinama, toliko intenzivno da su ljudi već postali agresivni od iščekivanja i nestrpljenja. Tako barem svjedoče splitski novinari koji su svojim člancima pokušavali smiriti tenzije. Slično je i s vodstvom Hajduka, trenerom i igračima, koji su neprestano naglašavali da je pobjeda važna, ali da svijet neće propasti ako se ne ostvari.

Jutro uoči derbija na rivu su dovedeni magarci, svojevrsni simboli Dalmacije, a navijači su okupljanjem i pjesmama sami sebi podizali adrenalin. Nije bilo problema, policija je mirno promatrala kako se Torcida i simpatizeri Hajduka polako pripremaju za utakmicu koja tradicionalno nosi velik naboj.

Domaći navijači pripremili su lijep spektakl i uoči početka utakmice. Tisuće papirića poletjelo je s krova Poljuda, no zbog količine koja se vjerojatno mjeri u tonama početak susreta bio je odgođen najmanje 15 minuta. Ne znamo što o tome misle u Hajduku, no bez pomoći uprave tako velik projekt ne bi bio moguć. Uz papiriće koji su prekrili travnjak poteškoće su predstavljale i baklje, no one su realno bile čak i manji problem od desetina raketa ispaljivanih s tribina, koje su nerijetko padale pored igrača obiju momčadi, a jedna je čak završila tamo odakle je i ispaljena - na sjeveru poljudskog stadiona.

Najveći Torcidini grijesi ipak nisu vezani uz papiriće i pirotehniku. Novo hukanje tj. oponašanje majmunskog glasanja u trenutku kad je Sammir imao loptu toliko je iritantno i primitivno da je nevjerojatno kako se tomu ne može stati na kraj. Sudac, prema preporuci Uefe, može pri rasističkom vrijeđanju prekinuti utakmicu, ista je stvar i s ovlastima policije, no ne samo da sumnjamo da će se ikad takvo nešto dogoditi na hrvatskim stadionima, nego više nitko ne može kazati da to radi šačica ljudi, kad je gotovo cijeli Poljud odzvanjao hukanjem.

Bad Blue Boysi su priča za sebe. Njih oko 1.500 ponovno je ispunilo jugozapad stadiona i nije im trebalo puno da prisile vatrogasce na uporabu šmrkova. Zapalili su papire i sjedalice i izazvali priličan požar na stadionu. Istina, nije prijetila opasnost od njegova širenja, no doista je teško shvatiti umove koji na taj način žele privući pažnju.

Tučnjava s policijom, bacanje baklje na suparničke navijače, agresivnost koja je zaista neshvatljiva za nekoga tko je navodno došao gledati nogomet i bodriti svoj klub na tako važnoj utakmici kakva je bila u nedjelju, gađanje vatrogasnog vozila bengalkama... sve to baca sjenu na spektakl kakav smo svi priželjkivali.

Nažalost, domaćini će opijeni zasluženom pobjedom posve zaboraviti na sve navedene probleme, dok će gosti po tko zna koji put pokušati opravdati ponašanje svojih kibica uvredama ostatka stadiona. Ranjeni, povrijeđeni, privedeni, hospitalizirani, a takvih je bilo na svim stranama, dakle u redovima i domaćih i gostujućih navijača te u policijskim redovima, među redarima i vatrogascima, ući će tek u nekakvu policijsku statistiku i - nikome ništa. Zakon o navijačima odavno postoji i problem je što ga nitko ne provodi. Barem ne u potpunosti. A Hajduk i Dinamo ove će godine odigrati još jednu utakmicu u prvenstvu te možda i dvije u kupu. Dakle, bit će to prilika za nove probleme, nove napade na novinare i divljanje kakvom se ne nazire kraj...