Što reći kada mladi čovjek, pred kojim bi trebao biti čitav život, pretračava autocestu između jurećih automobila u želji da se obračuna s navijačem suparničkog kluba, ne razmišljajući o mogućim posljedicama za njega, ali ni za sebe. Nažalost - ništa lijepo ni pohvalno, već samo možemo zaključiti da ga u životu ne vode nikakvi motivi. Nije ovdje riječ o tome jesu li dečki pripadnici Torcide ili Bad Blue Boysa, nego o tome da nekome mogu nanijeti veliko zlo i da će nakon svega biti samo suze i tuga. A mnoge obitelji bit će obavijene u crno.

Također, žalosti što su posljednih godina ti okršaji sve žešći, opasniji i učestaliji, a samo iz bliže povijesti možemo se prisjetiti dogovorenog sukoba u Bjelopolju i ubačene baklje u vozilo u Dugopolju.

Jedino je utješno to što ti okršaji nisu odnijeli ljudske živote. No zar nam to uistinu može i treba biti utjeha?

Kroz povijest Torcide i Bad Blue Boysa nizali su se mnogi ispadi i incidentne situacije, a neke su od njih budile i ponos.

Na dan prve finalne utakmice Kupa, kada će u Maksmiru igrati Dinamo i Hajduk, navijači zagrebačkog kluba sjetit će se događaja otprije 19 godina i nereda uoči utakmice s Crvenom zvezdom. Sukob s tadašnjom milicijom bio je prvi znak otpora prema beogradskom režimu i pokazatelj želje hrvatskog naroda za slobodom i samostalnošću.

Oko pola godine kasnije na Poljudu se dogodila slična situacija; gorjela je Yu-zastava, s tribina se orilo 'Hrvatska liga', a s terena su u punom trku bježali igrači Partizana.

Iako je teško sve ispade i nabrojati, a kamoli svrstati ih pod isti nazivnik - neredi, izdvojit ćemo najupčetaljivije iz povijesti i jednih i drugih:

Torcidina 'crna strana' 

Uoči utakmice polufinala Kupa UEFA s Tottenhamom 1983. godine, na sredini Hajdukova stadiona zaklan je pijetao. Bio je to simbol otpora prema engleskom klubu koji na grbu ima tetrijeba. Naravno, to ne ulazi u sferu nereda, ali zbog kazne Hajduku - vrijedno je spomena.

Baš kao i bačeni suzavac na dvoboju s Olympiqueom iz Marseillea, koji je mogao uzrokovati i ljudske žrtve. Hajduk je tada kažnjen s dvije godine zabrane igranja u europskim kupovima, ali tek kada ih izbori, a to se rasteglo sve do samostalnosti Hrvatske.

Torcidini su se incidenti vezali uglavnom uz domaće terene, bilo bivše države, bilo hrvatske. Na popisu incidenata u inozemstvu Torcida pamti gostovanje u Poljskoj 1994. godine, kada su uoči ogleda s Legijom noževima izbodena dva pripadnika. Pamti se i ispad Torcide u Genovi, u koju je splitskih navijača stiglo oko 2.000, a sukob s domaćim navijačima pokušala je spriječiti policija. Naravno, umjesto s navijačima Sampdorije, Torcida se potukla s njima. S policijom je Torcida imala okršaj i u Podgorici, kada su na strani crnogorske policije bili i Delije i Grobari.

Od ispada na domaćim terenima zapamćen je ostao sukob s Armadom na Kantridi 1988. godine. U toj su se 'bitki' koristile i rakete, policija je na navijače izašla sa psima, a jedan od Torcidinih pripadnika na te je mjere uzvratio ugrizom.  
S najavom osamostaljenja Hrvatske, u jednom su trenutku dvije najveće navijačke skupine u Hrvatskoj, Bad Blue Boysi i Torcida, postale 'zbratimljene'. No prijateljstvo nije dugo trajalo, jer je u jednom brutalnom napadu na splitskom kolodvoru teško ozlijeđen Marijan Šimić, pripadnik BBB-a, koji i dan-danas osjeća posljedice tog napada.

U travnju 2000. godine, u susretu Hajduka i Šibenika, Torcida je utrčala na travnjak i prekinula utakmicu, a taj je ispad ostao zapamćen i po tome što je Darijo Srna, inače idol hajdukovih navijača, s terena otišao pobravši pljusku.

Polufinalna utakmica Kupa 9. svibnja 2001. na Poljudu, između Hajduka i Dinama, ostala je upamćena po Torcidinu pokušaju ulaska na teren. No za razliku od uspješnih pohoda godinu dana ranije, policija je sada bila kudikamo brojnija, opreznija i pripremljenija. Navijače su dočekali vodeni topovi, a primiriti ih nije uspio ni tadašnji kapetan Slaven Bilić.

Naravno, Torcidinih ispada, na koje su 'ponosni' bilo je još. Poput kopanja grobova svojim igračima na poljudskom travnjaku, juriša na Dinamovu podružnicu u Metkoviću, sukoba s BBB-ovcima na turniru u Gabeli, nekoliko okršaja u Sloveniji i Austriji na zajedničkom projektu navijanja za Hrvatsku.

'Crna strana' BBB-a

Iako je povijest BBB-a nešto kraća, jer pod tim imenom djeluju od 1986. godine, lista njihovih ispada jednako je duga kao i Torcidina. S time što bismo mogli reći da su se Dinamovi najžešći navijači više orijentirali na ispade u inozemstvu. Prvi veliki okršaj van granica imali su u Bergamu 1990. godine. Tada su se, vjerojatno u želji da se dokažu na međunardonom planu, sukobili s policijom; ulice su svjedočile krvavu sukobu, a navodno je, osim polomljenih kostiju, bilo i slomljenih policijskih pušaka.

Nerede uoči utakmice s Crvenom zvezdom već smo spomenuli. A baš kao što je to bio otpor režimu bivše države, tako su početkom 90-tih, to jest u vrijeme sve jačeg utjecaja HDZ-a i pokojnog predsjednik Franje Tuđmana, BBB stali u obranu 'svetog imena' i s istoka prkosili Pantovčaku. Prvo su spalili svečanu ložu, a potom su u Auxerreu priuštili klubu dvogodišnju zabranu igranja u Europi. Nažalost, u Francuskoj je 1994. godine teško ozlijeđen jedan policajac. 

Uslijedili su ispadi u Zürichu (1997. godine), a potom i u Milanu (2000), kada je na Piazzi d'Uomo konobar samo želio naplatiti ispijeno. Bio je to povod Dinamovim navijačima za žestoku reakciju, a potom i okršaj s karabinjerima.

BBB su gotovo svako gostovanje svog kluba, čak i kada je bila riječ o prijateljskim utakmicama u Austriji i Švicarskoj, koristili za reklamiranje. Tukli su se i na utakmici sa Slovanom, potom su prouzročili i prekid utakmice s Partizanom.

Reputaciju opasnih BBB su potvrdili i protiv litavskog Ekranasa, kada su na tribini dohvatili nepripremljene i za huligane nespremne redare. Niz BBB-a nastavio se i u Auxerreu (2006. godine). Ovoga puta u nešto blažem izdanju nego 12 godina ranije.

Ipak, mirno austrijsko mjestašce Kapfenberg, u kojem je Dinamo igrao prijateljsku utakmicu s Rapidom, doživjelo je kataklizmu za vrijeme utakmice, kada su u dogovoru s protivničkim navijačima BBB krenuli na policiju. Letjele su stolice, boce, kamenje, a zgroženi su domaćini bježali u podrume.

U istom izdanju, osim što ih je sada bilo mnogo više, BBB su se Europi predstavili i u Pragu prošle jeseni, uoči utakmice sa Spartom, kada su po Vaclavskim namestima vodili bitku s policijom, ali i slučajnim prolaznicima. Scena koje smo se svi posramili.

Što se domaćih terena tiče, BBB najčešće bitku vode s Torcidom. Gotovo da ne prođe ni jedan derbi u Zagrebu a da se ne dogodi nekakav incident pa mora intervenirati policija. A kada moraju i zapucati, kao što je to bilo 1999, jasno je o kakvim je razmjerima riječ. 

Osim što su spalili vlastiti stadion, BBB su se u nekoliko navrata sukobili i sa svojim igračima (Dario Zahora) ili su čak bejzbol palicama prekidali treninge.