Helena Jurišić, hrvatska borkinja, koja sudjeluje na svjetskom prvenstvu u tajlandskom boksu na svojoj je koži osjetila što znače lobiji, nepravda i nedostatak sportskog dostojanstva.

Nakon što je u prvom kolu rezultatom 30:27 pobijdila Cipranku Eleonore Filippou, uz ozljedu zadobivenu u drugoj rundi, ali koju je junački podnosila do kraja borbe, već se počela pripremati za okršaj protiv viceprvakinje svijeta, borkinje iz Švedske.

No, onda je uslijedio šok, jer ljudi iz ciparske delegacije pisali su prigovor, koji je na čuđenje svih, i prihvaćen te je odlučeno da se borba ponovi u vrlo kratkom roku.

Uslijedila je borba s vremenom, jer ljudi iz Heleninog stručnog stožera trebali su u Bangkoku pod hitno pronaći liječnika, ali i način za saniranti ozljedu.

Ipak, smogli su snage, Helena je stsnula zube, i unatoč velikom stresu, što zbog nepravde, što zbog bolova, još je jednom svladala istu protivnicu te se izborila za polufinalni ogled protiv Šveđanke i svjetske viceprvakinje.

Sve to, uz još puno više emocia i detalja opsao je preko Facebook profila Hrvatskog saveza tajlanskog boksa Helelnin brat Dario Jurišić, a njegovu objavu prenosimo u cjelosti.

Nisam pisao objave niti odgovarao na poruke zadnja tri dana radi proživljenog velikog stresa i emocionalnog loma. Naime, kao što sam već objavio, Helena je herojski dobila svoju prvu borbu koja je bila u ponedjeljak 30:27 protiv Eleonore Filippou (Cipar), iako je u drugoj rundi doživjela traumu koljena, ali se herojski digla i završila svoj prvi meč svjetskog seniorskog muaythai prvenstva.

Nakon iscrpne borbe krenuli smo s oporavkom i pripremom za polufinalni meč koji treba biti u subotu protiv viceprvakinje svijeta, reprezentativke Švedske. Međutim, IFMA (organizator) nas obavještava da je Cipar uložio protest na borbu i da će biti sastanak (konzilij na tu temu). Na prvu smo bili šokirani, ali uvjereni da nema što biti problem jer smo meč dobili uvjerljivo kod sva tri suca, te da će sastanak biti obavljen samo radi reda. Usljeđuje šok, informiraju nas da je pobjeda poništena i da će biti organizirana ponovna borba (kao razlog navode da je borba trebala biti prekinuta radi ozljede, iako se iz borbe može vidjeti da je Helena krenula još  jače i odlučnije nakon proživljene traume). Zamislite dozu stresa, emocionalnog pada, nervoze, bijesa koji smo proživjeli, pogotovo ako uzmemo u obzir da smo informaciju saznali u dva sata u noći i da taj isti dan treba biti ponovna borba.

Nakon neprospavane noći, tražimo doktora specijalista ulicama Bangkoka, pronalazimo ga tek u drugoj bolnici. Doktor je ustanovio traumu i rupturu te je rekao da je Helenin tonus jako dobar i da uz veliki preuzeti rizik možemo pokušati odraditi borbu. Zamislite koju odluku moramo donijeti, neprospavana noć, stres, emotivni pad, ozljeda, preuzimanje odgovornosti, svjesnost da treba odraditi još tri borbe da bi došla do zlata... Što da Vam kažem, zajedno smo stisli zube i rekli idemo, nema predaje, pobijedit ćemo ih sve i pokazati što je karakter prvaka. Doslovno scenarij za pisati knjigu. Nikada u povijesti prvenstava se nije dogodila odluka o ponavljanju borbe.

Nakon teških tableta za bolove, višesatne razrade taktike i svega već spomenutog, odrađujemo borbu koju mogu napraviti samo rođeni veliki prvaci. Helena pobjeđuje ponovno borbu 29:28 i ponovno se plasira u polufinale, gdje nas čeka Šveđanka. Slijedi detaljni odmor, rehabilitacija i uz božju pomoć priprema za polufinalnu borbu. Što da Vam kažem, ne sjećam se kada smo proživjeli ovakvu situaciju i stres, svašta je prolazilo kroz glavu, ali valjda tako pišu povijest pravi ratnici.

Veliko hvala našem timu, posebno Šrđanu Špirku koji je od 0 do 24  s nama u Bangkoku, hvala Ivici Haramiji iz Osijeka, koji je kao trener s nama, hvala kondicijskom treneru Krešimiru Đuderiji, svim trenerima iz našeg kluba (Mati Grčiću, Ivanu Tabaku, Petru Pastuoviću), hvala našem Marku Milunu koji je Helu ugostio u Zagrebu na pripremama, hvala našim roditeljima koji zajedno s nama nisu spavali cijelu noć, hvala svima koji su na bilo koji način pomogli da imamo ovakvog sportaša i osobu kao što je Helena.

Ja sam ponosan na nju kao brat i trener, zadovoljstvo i čast mi je dijeliti sreću i tugu s njom. Idemo dalje, čekaju nas u subotu novi izazovi."