Bio je to tragičan F1 vikend. Jedini takav u posljednje 32 godine sporta. Nakon što je u subotu u završnim minutama kvalifikacija poginuo Austrijanac Roland Ratzenberger, nedjeljna utrka kreirala je tragediju koja je pogodila ljubitelje elitnog automobilističkog natjecanja više nego ijedna druga.

Ayrton Senna potpisao je za Williams 1994. godine i bio apsolutni favorit za osvajanje naslova. Sezona nije dobro počela za njega, ali nakon dvije slabe utrke rano je poveo u Imoli i očekivala se njegova uvjerljiva pobjeda. No, već na samom početku izgubio je kontrolu u brzom zavoju Tamburello, udario u betonski zid pri brzini većoj od 200km/h i pritom teško ozljedu glavu. Doktor Sid Watkins i njegova medicinska ekipa pokušali su mu pomoći na samom mjestu nesreće, no velikan je izgubio previše krvi pa je hitno prebačen u bolnicu u Bologni, ali ni tamo mu nije bilo pomoći.

U Brazilu su proglašena tri dana žalosti. Na dan Senninog sprovoda tri milijuna ljudi izašlo je na ulice Sao Paula, a čak 200 tisuća posjetilo je njegov grob. Svijet je bio u šoku, pogotovo nakon što je kasnije otkriveno kako je u svom kokpitu imao austrijsku zastavicu, kojom je nakon utrke htio odati počast dan ranije preminulom Ratzenbergeru.

Uslijedilo je suđenje u Italiji, u kojem su čelnici momčadi Williams optuženi za ubojstvo iz nehaja. Istraživanje je pokazalo da je do nesreće došlo zbog kvara na upravljačkom mehanizmu, za što je odgovornim smatran tehnički direktor Patrick Head, ali s obzirom na zastaru cijelog slučaja 2007. godine, nikad nije osuđen.

Sennina karijera u Formuli 1 bila je iznimna. Debitirao je 1984. godine za volanom slabašnog Tolemana, a do bodova stigao već u svojoj drugoj utrci u Južnoj Africi, osvojivši šesto mjesto. U Monaku je zatim bio drugi, uzeo je te godine još dva pobjednička postolja i prešao na kraju sezone u Lotus.

Svoju prvu pobjedu u karijeri veliki Brazilac ostvario je 1985. godine u Estorilu. S ekipom Lotusa ostvario je šest pobjeda u tri sezone, prije nego što je potpisao za moćni McLaren i tada je krenula njegova vladavina. U sljedeće četiri godine osvojio je tri naslova prvaka, uz veliki rivalitet s Alainom Prostom, koji je trajao sve dok se Francuz nije umirovio na kraju 1993. godine. Nakon dvije sezone u sjeni rivala, prelazak u Williams 1994. godine trebao ga je vratiti na sam vrh, ali tragedija to nije dopustila.

Sennu i danas, dvadeset godina nakon pogibije, mnogi smatraju najvećim vozačem svih vremena. Svoje briljantne vozačke sposobnosti dokazao je s čak šest pobjeda na uličnoj utrci u Monaku kao i besprijekornom vožnjom po kiši, koju je jasno pokazao u Doningtonu 1993. godine. Iako mnogi upravo tu utrku smatraju njegovom najboljom, sam Ayrton uvijek je izdvajao Estoril 1985. kao svoju utrku života.

Sennina smrt imala je ogroman utjecaj na Formulu 1. Bio je to vjerojatno ključan trenutak u sigurnosnom razvoju sporta. Možemo reći kako su Ratzenberger i Senna svojim životima spasili mnoge druge. Nakon tragičnog vikenda u Imoli sigurnost samih staza dramatično je povećana, zaštitne ograde postale efikasnije, bolidi čvršći, kao i vozačke kacige, a vozači su dobili i HANS, sustav zaštite vrata i glave koji se pokazao iznimno efikasnim.

Teške i opasne nesreće događale su se još neko vrijeme i nakon tragedije u Imoli (Wendlinger Monte Carlo 1994.; Hakkinen Adelaide 1995.; Schumacher Silverstone 1999.), ali bivale su sve rjeđe, a sport sve sigurniji, pa smo u zadnjih 15 godina mogli uživati u utrkivanju bez kritičnih situacija, a jedina opasna dogodila se pukom nesrećom, kada je otpala opruga s Barrichellovog bolida pogodila u kacigu Massu 2009. godine.

Jedan od onih koji mogu zahvaliti Senni što je još uvijek živ svakako je Robert Kubica, čija je nesreća 2007. u Montrealu izgledala gore od svega viđenog na tragičnoj Imoli, ali izvukao se bez ozbiljnih ozljeda, ponajviše zahvaljujući sigurnosti modernih bolida, na kojoj se konstantno radi od 1994. godine.

Formula 1 možda je krenula naprijed nakon Senne, ali brazilski automobilizam definitivno nije. Veliki Ayrton nikad nije dobio pravog nasljednika. Nećak Bruno bio je tek dokaz da nije sve u genima, a Rubens Barrichello i Felipe Massa talent pokazan u mladim danima nikad nisu uspjeli pretvoriti u titule. Mladih talenata nema na vidiku, pa bi velika vozačka zemlja uskoro mogla imati još samo sjećanje na slavna Sennina vremena.

Tih slavnih vremena sjećaju se i F1 fanovi diljem svijeta svakog 1. svibnja, a mnogima i u našoj zemlji ovaj je datum manje Dan rada, a više Dan Ayrtona Senne...