Dok su Francuzi slavili nakon pobjede 4:2, hrvatski su reprezentativci plakali, grlili se, pozdravljali s navijačima. Posebno emotivan, još dolje na terenu, bio je Domagoj Vida, koji je nakon posljednjeg zvižduka suca Pitane legao na teren i plakao, plakao i plakao.

Kako i ne bi, jer svjestan je kakvu je Hrvatska prigodu imala.

'Miješaju se ti osjećaji, mi smo jako ponosni na svoj uspjeh, a normalno je i da smo tužni jer smo izgubili posljednju utakmicu, na toj posljednjoj stepenici. I ove se suze isto miješaju, i radosnice su i ove tužne. Pogotovo kad staneš pred našu tribinu i oni daju te sve komplimente', kazao je Vida i u tom trenutku ponovno zaplakao. Bez imalo glume. Dva sata nakon utakmice. I trebalo mu je malo vremena da mu se glas vrati u normalu.

'I zato nam je teško. Kada čitamo te poruke, žao nam je što ne donosimo zlato kući. Još jednom, mislim da možemo biti jako ponosni zbog toga što smo našu zemlju i naše ljude učinili sretnima. To je najveća nagrada, vrednija od svega.'

'Vidjeli smo u ovih mjesec dana da cijela Hrvatska diše kao jedno, u ovoj teškoj situaciji. Ujedinili smo ljude', rekao je.

Još je tužnije to što ste u finalu zapravo odigrali najbolju utakmicu turnira.

'Razgovaramo mi međusobno, stvarno smo odigrali dobru utakmicu, ali primili smo nesretne golove. Prvi gol, možemo govoriti o tome je l' to bio ili nije bio prekršaj, a po mom mišljenju nije bio. Onda izjednačimo, ali dobijemo drugi gol. Penal? Ruka je dolje, nije u zraku. Ne želim govoriti o tome, samo želim reći da je to nesretno kako smo primili golove. I pokušali smo u drugom poluvremenu, ali su nam u tih naših loših pet minuta zabili dva gola. Jednostavno, više nije išlo.'

'Moramo biti ponosni i na naše igre i na naše navijače. Bez ijednog incidenta. Hvala svima od srca. Pokazali smo svijetu tko je i što je Hrvatska.'

Slijedi vam povratak u Hrvatsku, koji će vam ipak vratiti osmijeh na lice?

'Sigurno će biti još više suza. Teško je reći bilo što.'

Vaša je izvedba bila za pamćenje.

'Ne bih ja govorio o svojoj igri, mislim da je cijela ekipa pokazala što zna i zato smo tako daleko dogurali. Jedino što mogu ponoviti jest čestitati svim svojim suigračima, navijačima, državi, pa i vama medijima. Svih ovih mjesec dana bilo je odlično, ali najviše bih u ovo vrijeme izdvojio naše ljude koji nas prate, od ekonoma do fizioterapeuta i doktora. Stvarno, dali su i oni zadnji atom snage da nas pripreme za ovo finale, za sve ovo što je bilo. Za kraj bih čestitao i mojim trenerima koji su me vodili dok sam bio klinac, u NK-u Jedinstvo i u NK-u Osijek, dok sam bio u mlađim generacijama, da ih sada sve ne nabrajam poimence. I oni su zaslužni za ovo.'

Pred vama je povratak, pa doček u Zagrebu. Što dalje?

'Idemo prvo na Trg, a onda ćemo se još i mi malo družiti. Očekuju me ljudi u mojem Miholjcu, moja Slavonija. Moram vidjeti koliko ću imati slobodnog, odnosno što će trener reći kada se moram vratiti. Naši klubovi su već počeli s pripremama, brzo počinju prvenstva. Dakle, vremena za odmor i nema puno, ali ono što imamo potrošit ćemo na druženje sa svim ljudima, ne samo svojima najbližima.'