U ovom trenutku nogometna reprezentacija Kosova ima impresivan niz natjecateljskih i prijateljskih utakmica, a da nije osjetila gorčinu poraza. O tom uspjehu smo porazgovarali s proslavljenim napadačem Ardianom Koznikuom
U rujnu 2015. Kosovo je postalo punopravan član Uefe u tijesnom glasanju na sastanku Izvršnog odbora (28-24). Sljedeće godine i Fifa je primila taj Nogometni savez pod svoje okrilje, sa 141 glasom 'ZA' i 23 glasa 'PROTIV'.
Uslijedile su prve kvalifikacije za SP u Rusiji. Tu se Kosovo nije proslavilo, poslije povijesnog prvog boda na gostovanju u Finskoj (1:1, 5. rujna 2016.), stigao je niz od devet poraza, upisan je i najteži ikada i to od Hrvatske (0:6, 6. listopada 2016.). No nitko nije očajavao, najveća pobjeda izborena je još prije kod čelnika Uefe i Fife.
Iako je Kosovo završilo kao posljednje vidio se potencijal da u budućnosti može prkostiti i onima najboljima. Na to nije dugo trebalo čekati, jer je nakon zadnjeg poraza u spomenutim kvalifikacijama od Islanda 2:0 (9. listopada 2017.) započeo impresivan niz koji i danas traje.
Kosovo je prvo formu brusilo u prijateljskim utakmica, redom su padali Latvija (4:3), Madagaskar (1:0), Burkina Faso (2:0) i Albanija (3:0). Zatim je krenula Liga nacija, novo Uefino natjecanje. Kosovo se natjecalo u najslabijem razredu 'D' i tu je osvojilo prvo mjesto u skupini, plasiralo se u viši rang 'C' te uz to dobilo priliku da izbori Euro 2020. na Final Fouru pobjednika skupina razreda 'D' (5-9. lipnja).
U Ligi nacija krenulo se s remijem kod Azerbajdžana (1:1), pa su stigle dvije domaće pobjede protiv Farskih Otoka (2:0) i Malte (3:1). Zatim je na novom gostovanju osvojen bod s Farskim otocima (1:1), a natjecanje je okončano s dva impresivna trijuma na Malti (5:0) i u Prištini sa Azerbajdžanom (4:0).
Euforija nije ponijela nogometaše koji su 21. ožujka ove godine odigrali prijateljski susret s Danskom koju je recimo Hrvatska na SP-u izbacila tek nakon 11-eraca. Završilo je 2:2, 11. utakmica bez poraza, zapravo izbjegli su ga Danci koji su izjednačili u sudačkoj nadoknadi.
I ova posljednja utakmica ima isto predznak 'povijesna', jer je prva u kvalifikacijama za Euro. Protiv Bugarske bilo je 1:1. Božikov je u 39. pogodio za goste, ali je bod domaćinu donio Zeneli u 61.
Niz je to od 12 utakmica bez poraza, ako gledamo samo natjecateljske, bez prijateljskih, tada je do sedam susreta zaredom. Kosovo živi lijepu nogometnu bajku...
Ardian Kozniku, bivši proslavljeni napadač koji je od 1994. do 1998. bio član hrvatske nogometne reprezentacije i vlasnik je svjetske bronce iz Francuske 1998, pozorno prati kako napreduje nogometna reprezentacija Kosova. Od dana kada je Kosovo primljeno u Uefu ne propušta niti jednu utakmicu, a kao dečko iz Đakovice, gdje je počeo igrati nogomet, često je svojim savjetima i vezama pomagao Savezu.
'Naravno da sve pratim i oduševljen sam kako momci ili bolje rečeno djeca igraju. Ovaj niz nepobjedivosti svakako je plod njihove igre uz dodatak kako je velika većina reprezentacije sastavljena od Kosovara koji su rođeni u inozemstvu. Naravno, i publika je za svaku pohvalu, a ambijent kakav se stvara kada Kosovo igra kod kuće je kao nekada kada je Priština igrala u prvoj jugoslavenskoj ligi. Sjećanja mi naviru kada tu atmosferu osjetim', kazao je za tportal Kozniku dodavši:
'Mladi igrači kao što su Zaneli, Celina, Rashica i drugi igraju sjajno. Meni se posebno dopada napadač Arbër Zeneli, dečko koji ima 24 godine i nogomet je počeo igrati u Švedskoj. Iskreno, veselim se rezultatima ovih mladih igrača prvenstveno zbog naroda koji je patio godinama. Ovakav trenutak smo svi mi Kosovari čekali i srce mi je puno jer sam to doživio. Kada svi ovi mladi igrači stasaju mogli bi postati jako opasni.'
Za kraj je Kozniku, koji trenutačno radi na mjestu pomoćnika izborniku Ivanu Gudelju u Hrvatskoj U-19 reprezentaciji, rekao i nešto što ga tišti:
'Uvijek iz srca govorim ono što mislim i ponavljam, vesele me uspjesi reprezentacije Kosova, ali isto tako mi se ne sviđa mi kako se neke stvari u Savezu rade i kako se brzo zaboravlja povijest i kako se u stranu guraju ljudi koji su im pomogli kada im je bilo najpotrebnije. No, to je neka duga priča…'