Od zadnje titule Chicago Bullsa vidjeli smo uspon dinastija u San Antoniju, Los Angelesu i Oaklandu, uspon LeBrona Jamesa na poziciju najboljeg igrača svijeta i njegove nastupe u osam finala NBA lige za redom. No najveće promjene vidjeli smo u stilu igre. Ovo je sedam osnovnih razlika između košarke kakva se u NBA-ju igrala u Jordanovo vrijeme i one koja se igra danas.

1. Pad vrijednosti centara

U zadnjoj su Jordanovoj sezoni osam od deset najplaćenijih igrača u NBA-u bili centri. Danas među dvadeset najplaćenijih nema niti jednog. Pet trenutačno najplaćenijih igrača u ligi su jedinice (playmakeri), a u top dvadeset samo su dva ili tri krilna centra.

2. Preferiranje potpuno drukčijih centara

Premda su snaga i visina i dalje važne, momčadi se kod određivanja iznosa koje će unutar salary capa odrediti za visoke igrače vode drugim pitanjima. Najbolje plaćeni centar u ligi, tek na 22. mjestu najbolje plaćenih igrača, danas je Kevin Love. Kojeg do nedavno nitko ne bi smatrao peticom. Jedan od razloga je što po utakmici ima više pokušaja za tricu nego je to u Jordanovo doba imao vrhunski šuter kao Reggie Miller. Bizarno, ali istinito…

3. Pick-and-roll je zamijenio post-up

U sezoni 2004/05. u prosječnoj NBA utakmici bilo je 18.5 pick-and-roll akcija. Ove sezone u prosjeku smo ih vidjeli čak 41.8. S druge strane, broj post-up akcija (spuštanje lopte u reket) u istom je razdoblju pao sa 22.7 na 10.6 po utakmici. Zbog toga igrači u reketu nemaju više toliku ulogu u kreiranju napada svojih momčadi, tu ulogu su preuzela krila i bekovi. Jedan od prepoznatljivih Jordanovih poteza bio je fadeway šut s poludistance nakon post-upa (s ruba reketa skok-šut unazad). Centar LaMarcus Aldridge je jedini istaknuti igrač koji danas to redovno radi.

4. Igra je brža i na više posjeda

Charlotte Hornetsi su ove sezone imali najmanje posjeda po utakmici. No sa 96.2 posjeda po utakmici bili bi prva momčad u zadnjoj Jordanovij sezoni. Po toj kategoriji Ligu su tada predvodili Boston Celticsi, s 94.9 posjeda po utakmici.

5. Nestajanje pokušaja šutova s poludistance uz rub reketa

Za vrijeme druge serije od tri naslova u nizu Jordan je preferirao pucati skok šutove s poludistance na području od ruba reketa uz čeonu liniju terena. Između 1996. i 1998. godine, takvi su pokušaji činili 26% svih šuteva po utakmici. 1997/98. 34 igrača pucala su barem 300 puta s tih pozicija. Prošle sezone to je napravio samo Aldridge, koji bi, da je igrao u zadnjoj Jordanovoj sezoni, na listi igrača po broju takvih pokušaja bio tek 29.

6. Nestajanje pokušaja šutova s poludistance uz čeonu liniju ruba terena

U sezoni 1997./98. Jordan je pokušao 869 šuteva s poludistance bočno od polja ograničenja. Bio je najbolji strijelac svoje ere jer je bio najbolji u onome što su svi pokušavali raditi, šutu s poludistance nakon post upa. Najbolji strijelac prošle sezone, James Harden, samo je 29 puta pucao s poludistance blizu čeonog ruba terena, područja s kojeg je Jordan tako često pucao. Bullsi su u zadnjoj Jordanovoj sezoni ukupno imali 962 pokušaja trica. Harden ih je prošle sezone sam ispalio više, čak 1028. Jordanovo igranje napada bilo je prilagođeno fizičkoj obrani devedesetih, Hardenovo je prilagođeno današnjoj igri s malo kontakta i puno sportske analitike kojom se određuju optimalne pozicije za šut. U zadnjoj Jordanovoj sezoni u prosječnoj utakmici bilo je 40 pokušaja šuteva s poludistance uz čeonu liniju ruba terena. Ove sezone ima ih samo 10.

7. Ključna uloga trice u napadu i obrani

U Jordanovo doba momčadi su u pravilu imale jednog ili dva igrača sposobnih brzo pucati s trice. Danas je ta vještina postala gotovo preduvjet da bi netko mogao igrati u NBA-ju. Pokušaji iz reketa bili su ključni i onda i sada, no u modernoj je košarci trica zamijenila pokušaje s poludistance. To je promijenilo i način obrane. Obrambeni igrači moraju se moći brže kretati, što preferira pokretnije igrače sposobne se brzo bočno pomicati po terenu i mijenjati smjer kretanja.