Tako misli korisnik pod imenom Psellus, član communityja na portalu Tribina.hr, gdje smo pitali, nakon visokog poraza protiv madridskog Reala – što su razlozi dvaju velikih poraza Barcelone?

Nešto me već neko vrijeme kopka kod postguardiolovske Bacelone. Starenje nekih igrača se ne može zaustaviti, kao ni posljedice koje s time idu pa se na to neću osvrtati, ali mislim da većina njihovih problema proizlazi iz toga da ne igraju više toliko intenzivan presing.

Do lopte uglavnom dolaze niže na terenu zbog čega im je potrebno više vremena da dođu u šansu. Protiv organiziranih protivnika to često znači da će veći dio utakmice igrati na postavljene obrane. Ako one odrade dobar posao, Barcelona ima problema. I danas i protiv Milana smo mogli vidjeti Messija kako npr. kreće naprijed i praktički se zabija u obrambeni zid. Za to vrijeme, njegovi suigrači još nisu došli naprijed iz jednostavnog razloga jer su bili niže na terenu kad su osvojili loptu, nego što je bio slučaj u prethodnim sezonama.

Barcelonini igrači u napadu zbog toga moraju ili više solirati, što protiv top obrana baš ne prolazi, a Messi zabija vjerojatno nezdravo visoki udio Barceloninih golova. S druge strane, iz obrane u napad prelaze sporije što opet daje priliku protivniku da zatvori prilaze. Ironično, sve se to događa premda vjerojatno danas igraju nešto direktnije nego prije, no time ne mogu nadoknaditi manjak igrača blizu protivničkog gola na početku same akcije.

Drugi je problem je obrana. Barcelonina igra uvijek je sa sobom nosila puno rizika, ali je on presingom bio znatno smanjen. Kolektivno branjenje u kojem su sudjelovali svi igrači uglavnom je uspješno sprečavalo situacije da se zadnja linija nađe na širokom prostoru visoko na terenu. Obrambeni igrači morali su stajati visoko na terenu kao bi mogli sudjelovati u tiki-takanju, suočeni s protivnicima, koji su imali dovoljno vremena i prostora pokrenuti više kontri po utakmici. U Guardiolinoj eri, Barcelona je imala jednu od najboljih, a mislim dvije sezone i najbolju, obranu od svih klubova u velikim ligama.

Sada, u španjolskoj ligi primaju više od gola po utakmici. Kada se susretnu s organiziranim momčadima, to predstavlja problem, jer njihovi protivnici mogu biti sigurni da će imati nekoliko šansi i da samo trebaju izdržati u obrani. Jednostavno, Barcelona ne ulijeva više takav strah kao prijašnjih godina. Puno je šupljikavija i po tome čak podsjeća na Barcelonu iz Cruijffove ere. U redu, ova Barcelona još nije dobila šest komada od Zaragoze, vjerojatno ni neće, ali poanta je jasna.

Dodatni je problem bio prisutan i prethodnih godina premda je tada bio manje važan, djelomično zbog brže igre, a djelomično jer je Alves svoj posao vrlo dobro odrađivao. Barcelona u napadu ne širi igru. Ni Iniesta ni Pedro, a ni Sanchez ni Villa, nisu krila koja će igrom uz aut-liniju rastegnuti protivničku obranu. Baš stoga, Guardiola je vjerojatno u prošlosezonskom El Clasicu kontroverzno u momčad postavio Tella kako bi pokušao rastegnuti Realovu obranu. Ako Barcelona danas igra više na postavljene obrane nego prije, trebala bi imati više takvih igrača kako bi Messi u sredini imao više prostora ili kako bi na krilima mogli iskoristiti prostor koji otvara blokiranje Messija. Ni jedno ni drugo nismo puno vidjeli ove godine.

Ukratko, ne mislim da je 'tiki-taka' pročitana, mislim da je Barcelona promijenila način igre, i to u onom dijelu koji se prije, neopravdano, vjerojatno najmanje spominjao. To im je donijelo nove i dodatno istaknulo neke stare probleme. Kako će ih, te hoće li ih riješiti, ostaje da vidimo.