Iako smo ga imali prilike vidjeti na nedavnom splitskom malonogometnom turniru 'Četiri kafića', kako još uvijek sjajno kontrolira loptu te zna podvaliti lažnjak, Niko Kranjčar, na žalost mnogih nogometnih romantičara, očito je prekinuo profesionalnu karijeru i na velikim, travnatim terenima vjerojatno ćemo ga vidjeti tek u nekakvoj revijalnoj utakmici.

Prije dvije godine, na današnji dan, posljednji je put istrčao na zelene terene te pomogao svojim Glasgow Rangersima da upišu 3:0 pobjedu protiv Fraserburgha.

Bio je to možda i najbolji trenutak za okončanje karijere, jer ozljede koje su ga zadesile na kraju igračke karijere, a zbog koje je i propustio nastup na SP-u u Brazilu 2014. godine, polako su bacale sumnju na sve što je do tad učinio.

A učinio je jako puno. Postao je najmlađi kapetan Dinama, oduševljavajući svojom tehnikom i znanjem. Ali i karakterom, jer iako tada među mlađima u svlačionici imao je hrabrosti i čelnicima kluba reći, ako se već režu plaće igračima, neka 'odrežu' i svoje. No, bila je tu i indirektna poruka pojedinim ljudima u vrhušci kluba, zbog čega je Niko Kranjčar vrlo brzo stavljen na listu za transfere.

Imao je Kranjčar fiksnu odštetu u ugovoru, a iako su stizale i neke ponude iz inozemstva, pitanje je bilo kako bi se kao 20-godišnjak snašao 'vani', a jedini tko je u Hrvatskoj mogao platiti odštetu bio je Hajduk.

Naravno, s obzirom na to da je Kranjčar, baš kao i njegov tata 'Cico' Kranjčar, bio simbol Purgera, dio 'modrog' puka zamjerio je Niki odlazak u Split, to jest u redove najvećeg sportskog rivala. No, osobno, jer pričao sam s Nikom koji sat prije puta za Split, s 'knedlom u grlu' priznao mi je kako iz Dinama odlazi mimo volje.

I dugo je trebalo ljudima da shvate.

Dok je oplakivao Zagreb, u Splitu je doživio ogromnu satisfakciju, postavši ljubimac Hajdukovih navijača. S Hajdukom je sudjelovao i u osvajanju naslova hrvatskog prvaka, ali bez obzira na sve - o Dinamu nikad nije ni pomislio, a kamoli rekao i jednu ružnu riječ. Pa čak ni kada je na maksimirskom derbiju dobio porciju zvižduka, pa i uvreda.

No, isti taj Maksimir, koju godinu kasnije, kada je postao stalnim članom reprezentativnog kadra, doživio je ovacije i potvrdu da su mu oprostili sve 'grijehe'.

Nakon Hajduka preselio je u Portsmouth, u kojem je proveo tri godine i igrao nogomet na najvišoj razini. Jer u engleskoj ligi tada ne bi ni mogao igrati da se za mjesto nije izborio. A izborio se potom i za transfer u Tottenham, gdje je svlačionicu dijelio s Lukom Modrićem i Vedranom Ćorlukom. Pridružio im se i Stipe Pletikosa, a 'Spursima' su u to vrijeme priuštili i premijerno igranje u Ligi prvaka.

U ljeto 2012. godine Niko Kranjčar preselio je u redove kijevskog Dinama, koji je za hrvatskog veznjaka platio sedam milijuna eura. Međutim, taj dio karijere, budući da je iz Kijeva otišao na posudbu u QPR, Kranjčar neće pamtiti kao - najljepši. Kada se vratio u Kijev 2016. godine, s obzirom na to da je QPR ispao u Championship, Kranjčar se pokušao nametnuti, no nije bio dio vizija kijevskog kluba, već je prebačen u drugu momčad.

Bio je to još jedan tužan rastanak s Dinamom. Ovog puta kijevskim. Već se tada nagađalo da bi to mogao biti kraj svih Nikinih ambicija, ali čvrst u glavi, Kranjčar se nije predavao pa je otišao u NY Cosmos, ali samo kako bi se vratio na pravu razinu. I tada, iako je imao 32 godine, dobivao je signale iz Europe, poput praške Sparte, ali Kranjčar je za kraj izabrao uglednog škotskog velikana, Glasgow Rangers, u čijem je dresu na današnji dan odigrao zadnje profesionalne minute.

Paralelno s klupskom karijerom, Niko Kranjčar razvijao se i u reprezentativnom okruženju. Mnogi su pričali da je riječ o nepotizmu, jer i tata Zlatko bio mu je izbornik, ali ovaj divni zagrebački dečko svojim se znanjem nametnuo i kod Slavena Bilića, a potom i Igora Štimca. Bilo to nekome krivo ili ne.

Naravno, kao nogometašu koji je svojom finoćom, ali i izgledom, plijenio pozornost, mnogi su mediji željeli ući u privatnost. Ali on ju je čvrsto držao za sebe, pa nema potrebe niti da je mi sada 'seciramo'.