Hrvatska nogometna reprezentacija nakon tri kola kvalifikacija za odlazak na SP u Katar 2022. godine s Rusijom drži vrh skupine H. Statistički gledano, nije loše, jer isti takav učinak imala je i u kvalifikacijama za Euro 2020., a onda je na kraju ipak bila pobjednik skupine.

Međutim dojam nakon ova tri kola ipak je nešto skromniji, jer u sve tri utakmice bilo je puno muke. Pa čak i protiv Malte, iako rezultat odnosno pobjeda od 3:0 sugeriraju da je u toj utakmici posla bilo manje. Za komentar obratili smo se Nikoli Jurčeviću, bivšem reprezentativcu, potom i dugogodišnjem članu Bilićeva stožera, a danas samostalnom treneru.

'Prvo, u globalu, napravili smo što smo morali, jer u dvije domaće utakmice upisali smo pobjede. Ono što smo mogli možda još i više, prema idealnom scenariju, uzeti tri boda u Sloveniji, ili barem jedan bod u nekom manje optimalnom scenariju. Međutim, nismo, imali smo taj jedan kiks. Ali, još uoči početka kvalifikacija znalo se da će ovo biti nezgodna grupa, vrlo izjednačena, što se sada vidi i po rezultatima i po tablici. Istina, mi smo očekivali da će Hrvatska biti iznad ostalih, a da će se drugi boriti za mjesto koje vodi u doigravanje, ali sada smo svi u istom bubnju. No, vjerujem u kvalitetu Hrvatske i klasu njenih igrača, te da ćemo na kraju ipak izboriti taj plasman na Svjetsko prvenstvo', rekao je u uvodu 54-godišnji Nikola Jurčević.

Otkriva nam iskusni trener, koji je samostalno vodio Dinamo ali i reprezentaciju Azerbajdžana, da bez obzira na to što svi očekujemo od Dalića ležerne kvalifikacije, postoje objektivni problemi.

'Treba imati jako puno snage i koncentracije, jer ove su kvalifikacije jako čudne i teške. Igrači u sedam dana igraju po tri utakmice i onda je nemoguće očekivati da će se u sve tri utakmice koristiti udarnih 11 igrača. To nije samo problem Hrvatske čiji fond igrača nije baš tako velik, već isti problem imaju i puno veće, mislim po broju kvalitetnih igrača, reprezentacije. Uz sve to, dodatno se komplicira zbog ove korone, pa dugačkih putovanja, i nije ni čudno da su rezultati kakvi jesu'.

Sve to stoji, ali Hrvatska se u utorak mučila i protiv 176. reprezentacije s Fifine ljestvice?

'Sve se odigravalo po uobičajenom scenariju, posebno kada igrate protiv suparnika lošije kvalitete, ali koji se zna mudro braniti, koji je borben. Čekalo se da se zabije taj prvi gol, pa da se onda otvori. I dobro je, bez obzira na to što mnogi danas kritiziraju, što je Hrvatska kod 0:0 igrala strpljivo, nije preskakala igru, nije upadala u nervozu. Doduše, da možda još deset ili 15 minuta nije zabila, tko zna što bi bilo. Ovako se odmah reagiralo na početku drugog dijela, zabili su taj gol i sve je sjelo na svoje mjesto. Šteta samo što se nije zabilo još u prvom poluvremenu'.

Kako ste vidjeli igru Matea Kovačića, jer mišljenja su opet podijeljena?

'Odigrao je Kovačić vrlo pristojno. Međutim, trebate uzeti u obzir da je drugačije igrati u klubu, jer tamo vladaju drugačiji mehanizmi, nego u reprezentaciji. Tim prije što pravih treninga praktički ni nema. Jer ako igra na vrhunskom nivou u jakoj Premier ligi, onda su i očekivanja veća, ali ponavljam, to nije samo slučaj kod Kovačića, već i kod mnogih, jer oni po klubovima igraju posve drugačije'.

Čitamo i oprečne komentare na račun bočnih, posebice Josipa Juranovića. Jednima je bio sjajan, a drugima očajan.

'Nogomet i je zato toliko interesantan, jer očito svatko gleda drugačije na nečiji učinak. Po mom mišljenju Juranović je bio solidan. Jer u utakmici protiv takvog suparnika, igra igrača po bokovima je dosta važna. No, također njegov ubačaj ili dodavanje povratne lopte treba netko i ispratiti, a tu opet nije kriv taj bočni igrač, ako ga ne prati ostatak momčadi'.

Dok ste sjedili uz Bilića, 2011. godine igrali ste utakmicu na Malti i mogli ste si priuštiti da Modrić dvoboj odgleda s klupe. I u utorak je bio takav plan, ali bez njega se, definitivno, još uvijek ne može.

'Već je toliko puta rečeno o kakvom se igraču radi i koji je baš svjetska klasa, i koji, iako u ovim godinama, igra s toliko žara i požrtvovnosti. Međutim tu postoji objektivni problem, što Hrvatska još uvijek ne može igrati bez njega. Imam dojam da se igrači na terenu opuste tek kada je on uz njih, jer znaju, ako neće imati drugo rješenje, da će njemu dodati loptu. Bilo bi sjajno da ne ide sve uvijek preko njega, već da i drugi igrači traže rješenja. Ali to još nismo doživjeli. Međutim, mislim da se mora na tome ozbiljnije poraditi, jer bit će utakmica u kojima na njega nećemo moći računati'.

Do Eura se taj problem sigurno neće riješiti, jer okupljanja do kraja svibnja nema?

'Da, jer reprezentacija se rijetko skuplja. Osim toga, sada su stigli odraditi tek trening ili dva, prije svih ovih utakmica. Izbornik to može igračima prezentirati tek na papiru, ili u nekakvom razgovoru, ali to nije isto kao i uvježbavati na terenu'.

Na Euru bi ipak trebali gledati bolju Hrvatsku. Tako barem najavljuju i igrači i izbornik?

'I ja vjerujem da će tamo biti puno, puno bolje. Nego, samo da se vratim na kvalifikacije, jer znamo da smo mi uvijek u njima imali većih ili manjih problema, ali da smo ih na kraju gotovo uvijek uspješno apsolvirali. Tako će biti, vjerujem, i sada. A za nastup na Euru, uvjeren sam 100 posto, da će to biti puno bolje. Jer igrači će bi maksimalno motivirani, već u prvoj utakmici protiv Engleza. Očekujem da se pokraj Škota i Čeha izborimo za prolazak skupine, a onda smo jaki i neugodni. Međutim, mogu sada dodati da nam fale neki teškaši, poput Brune Petkovića, koji svojim načinom igre, kombinatorikom, postavljanjem otvara mnoge mogućnosti. Naravno, kada je u pravoj formi. Baš kao i Ante Rebić, koji donosi silinu. Nedostaje nam i pravi Šime Vrsaljko, koji je kroz ova dva nastupa hvatao pravi natjecateljski ritam, a vjerujem da bi možda Dalić mogao pozvati i nekoga iz U-21 reprezentacije. No, ima još dosta vremena, samo da se u ova dva i pol mjeseca nitko ne ozlijedi, a onda ćemo opet uživati u odličnim rezultatima', zaključio je Nikola Jurčević.