Pune četiri godine Nikša Dobud imao je zabranu igranja zbog suspenzije koju je čelnika Fine dobio zbog izbjegavanja dopinškog testa u 6.44 ujutro. U tom trenutku mnogi su bili uvjereni kako se više neće vratiti vaterpolu. No 34-godišnji Dobud ipak se, nakon nekoliko mjeseci napornih treninga u Zagrebu, gdje je radio s poznatim kondicijskim trenerom Perom Kuterovcem, vratio jednako dobar kao 2015., kada je kažnjen.

O jutru kada je kažnjen nije želio reći ni riječi, no činjenica jest kako nikada nisu razjašnjene okolnosti pod kojima se to dogodilo. Naime, dan prije spornog izbjegavanja dopinškog testa u 6.44 ujutro Dobud je uredno, odmah nakon utakmice za Hrvatsku u Budvi protiv Crne Gore, otišao na dopinšku kontrolu i nalaz je bio negativan. Usprkos svemu, drastično je kažnjen, ali i četiri godine nakon toga dana koji mu je bacio mrlju na karijeru izbjegava tu temu.

'Zaista se ne bih na to vraćao. Možda jednoga dana sve ispričam, ali ovo nije taj trenutak. Sada sam samo koncentriram na vaterpolo i da pomognem PRO Reccu da nakon tri godine opet postane prvak Europe', za tportal je kazao Dobud te je u kapici PRO Recca s brojem sedam već u prvom susretu oduševio suigrače i Ratka Rudića, najtrofejnijeg vaterpolskog trenera svih vremena.

'Prije povratničke utakmice bio sam jako uzbuđen i moram vam reći da sam imao tremu. No isto tako moram reći - ako nema treme, onda nešto ne valja. Prije utakmice u Budimpešti, moje prve nakon pune četiri godine, nakupilo se nevjerojatno puno emocija jer to iščekivanje je teško riječima opisati. Bilo mi je malo čudno, ali kada se zakotrljalo, sve je išlo normalno, a pomogli su mi i suigrači koji su me tražili loptom, pogotovo Bukić, koji mi je doslovno namjestio prvi gol. Ubrzo mi se vratio osjećaj i uživao sam igrajući s osmijehom. Uživao sam u svakoj sekundi u bazenu', mirnim glasom ispričao je 199 cm visoki i 115 kg teški Dobud koji je zahvaljujući napornim treninzima u Zagrebu doveo svoje tijelo na istu razinu na kakvoj je bio primjerice 2012., kada je s Hrvatskom u Londonu postao olimpijski pobjednik. Opet je strah i trepet u vaterpolu jer jasno je kako usprkos godinama i dugoj stanci spada među najbolje centre (sindrune) svijeta.

'Vaterpolo se teško može zaboraviti igrati, a u cijeloj priči je najvažnije to da sam fizički besprijekorno spreman. To je najvažnije. U PRO Reccu su me svi sjajno primili i volio bih ostati ovdje još barem dvije sezone, kako sam dogovorio s čelnicima kluba. Nakon što završi sezona sjesti ćemo i nadam se naći dogovor da ostanem u klubu koji me se sjetio kada mi je bilo najteže. O dugoročnim planovima zapravo uopće ne razmišljam jer sam odlučio ići korak po korak. Zdravlje je najvažnije, a ostalo će doći samo po sebi', dodao je Dobud te će se nakon završetka sezone preseliti na Maltu i igrati njihovu Ljetnu ligu. Ponuda koju je dobio ne odbija se…

'Nedostaje mi utakmica i to je glavni razlog zašto ću ljeto provesti radno.'

Na pitanje kako je i kada prelomio da se definitivno vraća profesionalnom vaterpolu kazao nam je:

'Prvi kontakt je uspostavljen negdje oko Božića 2017. godine i tada sam donio čvrstu odluku da se vraćam u vaterpolo. E kada sam donio tu odluku, više nije bilo nazad iako sam znao da će biti jako teško. Vratiti se vrhunskom sportu nakon pune četiri godine nije nimalo lako, ali imao sam veliku podršku prijatelja te pogotovo obitelji, tako da sam izdržao. Najteže mi je bilo na pripremama u Zagrebu odrađivati rutinu s naglaskom na svakodnevne plivačke treninge. To me potpuno zatupljivalo jer nisam navikao trenirati potpuno sam, očito nisam za individualni sport.'

U četiri godine, koliko nije smio igrati te trenirati vaterpolo s bilo kojom profesionalnom momčadi, Dobud je formu održavao redovitim odlascima u teretanu, plivačkim treninzima na bazenu u Gružu te igranjem košarke na dva koša u veteranskom klubu VKK Giro.

'Košarku obožavam igrati i uživao sam s prijateljima odigrati jednom tjedno sat i pol na dva koša. No isto tako moram reći kako sam prve prave vaterpolske treninge odradio na otoku Šipanu, odakle mi je majka, u lokalnom vaterpolskom klubu. Kada vratim film unazad, ti treninzi na Šipanu su mi jako puno pomogli da sam sa sobom raščistim kako se vraćam vrhunskom vaterpolu. Inače, za taj otok sam jako vezan, a obzirom da sam imao puno slobodnog vremena, tamo sam započeo zanimljiv ugostiteljski projekt na prekrasnoj plaži u uvali Priježba.'

Je li momčad PRO Recca jedna od najjačih u kojima ste dosad igrali?

'Ne bih išao tako daleko, ali neću reći ništa novo ako kažem da taj klub spada u sam svjetski vrh. Inače, u sezoni 2012./13., kada sam igrao za vjerojatno najmoćniji Jug svih vremena, naučio sam kako zvijezde ne garantiraju titule jer nas je Zvezda dobila u finalu. No ako se govori o imenima, talentu i iskustvu, onda je ova momčad PRO Recca, koja je prepuna igrača top kvalitete, u neku ruku ista razina kao taj Jug ili recimo Hrvatska, koja je osvojila olimpijsko zlato 2012. Koliko smo stvarno jaki, imat ćemo priliku pokazati na turniru Final Eight u Hannoveru, gdje napadamo titulu prvaka Europe. Zadnje tri titule uzeli su redom Jug, Szolnok i prošle sezone Olympiacos. Svojim novim suigračima govorim kako ne smijemo biti bahati u najavama i dogovor je da idemo od utakmice do utakmice', kazao je Dobud, kojem su u ovom moćnom talijanskom klubu između ostalog suigrači hrvatski reprezentativci Luka Bukić i Marko Bijač.

Stanovnik je Recca, malenog mjesta nedaleko od Genove, od veljače i kaže da je oduševljen svime što je vidio. No ipak mu je najvažnije da je uz njega supruga Zrinka te 4,5-godišnja kći Nika. Obiteljski mir mu je sada najvažniji…

'Tako smo odlučili i tako mi je iskreno draže. Recco je predivan gradić, a moram reći kako nas je Ligursko primorje, koje smo već dobro upoznali, oborilo s nogu. Moj Dubrovnik je nešto posebno, ali i ovaj dio Italije zaista ostavlja bez daha.'