Kad se održavaju utakmice Bundeslige, na stadionima se uvijek mogu čuti povici poput: 'Pederska svinjo!' ili: 'Sudac peder!' Također je evidentna situacija da se muškarcima i ženama homoseksualne orijentacije (tzv. gay populacija) ne dopušta učlanjenje u nogometne klubove.

Ipak, odnos spram homoseksualaca je postalo tolerantnije nego što je to bio slučaj do prije nekoliko godina u Njemačkoj, smatra nekadašnji profesionalni nogometaš Marcus Urban.

Urban je homoseksualac. Odrastao je na istoku Njemačke još u doba DDR-a. U nogometnom klubu u Erfurtu je devedesetih godina bio nadomak ulaska u drugu Bundesligu. Ali nije nikako uspijevao jer ga je previše mučilo to što mora šutjeti da je gay. Godine 2007. je jedna knjiga podigla prašinu u javnosti. 'Igrač skrivač' je knjiga Ronnyja Blaschkea o Marcusu Urbanu i predstavljala njegov coming-out.

'Tako je ta tematika uopće dospjela u javnost. Možda sam tom knjigom i ja dao svoj mali doprinos tomu', kaže danas 38-godišnji Urban.

Njemački nogometni savez (DFB) se također odlučio dati svoj doprinos borbi protiv homofobije u nogometu. Pod motom 'Puno boja - jedna igra', DFB je dao tiskati 80.000 letaka kojima poziva fanove da se i oni uključe protiv diskriminacije homoseksualaca u nogometu. 'Angažman DFB-a protiv homofobije je ujedno i borba protiv predrasuda kojih je prije bilo', objašnjava Theo Zwanziger, predsjednik DFB-a.

Ako se pobliže pogleda njemačko društvo danas, može se zaključiti da se Njemačka po pitanju homoseksualnosti znatno otvorila. Političari poput Guidoa Westerwellea (šef FDP-a) ili Klausa Wowereita (gradonačelnik Berlina, SPD) već godinama ne kriju da su gay. To bi mogao biti i dobar znak da se i nogometaši homoseksualci odluče za svoj coming-out. Ne baš - smatra Marcus Urban: 'Za nogometaša je to teže jer se on suočava s drugim stvarima nego zabavljači ili političari. Oni se ne tuširaju i ne zezaju zajedno. Svijet nogometa je jednostavno malo arhaičniji.'

U njemačkim profesionalnim ligama vjerojatno ima dosta homoseksualaca. Ali kad pitate igrače i trenere, svi će vam kazati da ne poznaju nijednog.

Jedini profesionalni nogometaš koji je priznao da je homoseksualac je Britanac Justin Fashanu. U javnost je s priznanjem izišao 1990, ali u godinama koje su uslijedile nije izdržao pritisak, te se 1998. objesio. Na njemačkom govornom području nijedan aktivni nogometaš nije priznao da je gay. I Marcus Urban se nije odvažio na takav korak dok je još aktivno igrao.

Ali nade ipak ima, ako je suditi po sve većem broju homoseksualnih fan klubova koji se osnivaju po Njemačkoj. Tamo gdje ovi fanovi posjećuju utakmice, sve su rjeđi podrugljivi povici na račun gay populacije.