Što je zajedničko Stokeu, Sevilli, Malagi, Fortuni Dusseldorf i Napoliju? U prvoj fazi prvenstva u svojim ligama primili su manje (ili jednako) golova od aktualnih prvaka. Međutim, zajednička im je još jedna stvar - svi oni imaju obranu čija je vrijednost (barem) tri puta manja od vrijednosti defanzivaca koji nastupaju za aktualne prvake. Dakle, novac nije najvažniji?

Tako barem misle u Dusseldorfu. Tamo je Fortuna potpuno neočekivano izborila, preko Herthinih leđa, plasman u Bundesligu i automatski se svrstala u najvećeg konkurenta za ispadanje. Međutim, na Esprit Areni zaključili su da im čvrsta obrana može donijeti dobar rezultat i upravo se to događa. U prvih sedam utakmica primili su samo tri gola, jedan više od prvoplasiranog Bayerna, čak šest manje od Borussije Dortmund.

Vrijednost? Nije najvjerodostojnije, ali Tranfermarkt veli da Fortunin zadnji red (izabrali smo najstandardnije igrače) na tržištu ima cijenu od čitavih 4,67 milijuna eura. U Dortmundu ta cifra prelazi šezdeset milijuna, a minhenski Bayern se nismo usudili ni računati.

Kolika je stvarna vrijednost u svlačionici Real Madrida, teško je procijeniti, no isti izvor tvrdi da na tržištu standardni defanzivci Madrižana u prosjeku vrijede oko 18,6 milijuna eura. Ipak, Real je ove sezone već primio sedam golova, jednako kao recimo Sevilla ili tri više nego Malaga.

Andalužani, koje dijeli dvjestotinjak kilometara autoputa, svoja obrambena rješenja tražili su u mnogo jeftinijim varijantama, poput Dubrovčanina Emira Spahića, koji vrijedi tri milijuna, ili Brazilca Welingtona, za čiju bi kupnju trebalo iskeširati tek milijun i pol... Toliko otprilike vrijedi bazen u svlačionici na Bernabeu.

Roberto Mancini nije gotovo ništa mijenjao u svom zadnjem redu u odnosu na skupocjenu šampionsku ekipu - Kompany i društvo vrijede gotovo 80 milijuna - ali City izgleda užasno porozan.

Satove igranja obrane mogli bi uzeti na Britanniji - tamošnji Stoke je primio tek pet golova u ovoj sezoni i to bez skupih zvijezda i sa igračima koje su veliki odbacili poput Roberta Hutha (Chelsea) i Ryana Shawcrossa (Man. United), čija vrijednost ne prelazi osam milijuna, a stvarna je još manja.

Napoli, kao i Juventus, ali i većina talijanskih momčadi, igra sa trojicom u zadnjoj liniji, i u ovoj sezoni primili su tek tri gola, jedan manje od Juventusa. U suštini, jedini su pravi konkurent torinskoj momčadi u borbi za titulu prvaka, i to sa zadnjim redom čija je vrijednost tri puta manja.

Dakle, je li novac zaista presudan? I kako to da su ovakve ekipe, čija je objektivna vrijednost manja, uvijek čvršće u zadnjem redu? Je li razlog tome parkiranje 'autobusa', užasna defanzivna taktika ili jednostavno - veća borbenost? Pitanja su to na koja odgovori nisu identični, no činjenica je da su jeftinije obrane zasad uspješnije od onih skupih i razvikanih. Eto, i to je nogomet.