Nogometni i životni put Nike Kovača (47) - a i njegovog brata Roberta (44) - nije bio lagan. Kovačevi su podrijetlom iz Livna (selo Lusnić), ali Niko je rođen u Berlinu 1971. godine. Iako Robertu prvi sportski izbor nije bio nogomet već judo, kad je trebalo birati, izabrao je - nogomet! Krenuo je od male Herthe Zehlendorf pa do 'prave' Herthe koja je tih godina (1991. do 1996.) bila stabilan drugoligaš.

Niko se igrački sjajno razvijao, te je u ljeto 1996. godine prešao u tada izuzetno jaki Bayer iz Leverkusena. Istog ljeta Hrvatska je nogometna reprezentacija igrala svoje prvo veliko natjecanje, Europsko prvenstvo u Engleskoj. Mladi Niko bio je rastrgan između Njemačke i Hrvatske... A onda je 'puklo'!

'Četvrtfinalnu utakmicu Hrvatske i Njemačke gledao sam u berlinskom kafiću s hrvatskim šalom oko vrata. Do te utakmice navijao sam i za Njemačku, na toj utakmici nisam mogao. Bio sam oduševljen time kako je Hrvatska igrala, nakon tog nepravednog ispadanja sam se rasplakao. Toliko sam bio tužan', ispričao je Niko u biografskoj knjizi 'Kovači vatrene sreće'.

Svjetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj najveća mu je bol

Iste 1996. godine Niko Kovač je debitirao za hrvatsku reprezentaciju. Igrao se Kup kralja Hasana u Maroku, a Niko Kovač je iz penala zabio u svom debiju baš protiv domaćina! A samo nekoliko mjeseci prije Kovač je razmišljao hoće li prihvatiti njemačke 'papire'. Barem one nogometne...

'Prvi me nazvao Zorislav Srebrić. Mislio sam da se netko šali sa mnom. Pozvan sam za reprezentativnu akciju u Maroku. Negdje baš u to vrijeme moj trener Cristopher Daum iz Bayera rekao mi je da sam zapeo za oko njemačkom izborniku Bertieju Vogtsu i da uskoro očekujem poziv. Ali kad sam dobio poziv iz Hrvatske, za mene više dvojbi nije bilo', otkrio je svojedobno Niko Kovač. Više od svega osvojio je nove suigrače skromnošću. Neki iz te generacije još i danas prepričavaju anegdotu kad su ga novinari 'ispitivali' o privatnom životu. Na pitanje gdje mu radi majka bez ustručavanja je odgovorio:

'U školi...'

'Kao učiteljica?', tražili su prisutni predstavnici medija pojašnjenje.

'Ne, kao spremačica', iskreno je kazao Niko.

Možda i najteži trenuci u karijeri bili su mu dvije godine kasnije, 1998. kad je reprezentacija izborila Svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Bio je Niko Kovač u široj konkurenciji, imao ga je izbornik Miroslav Ćiro Blažević 'u kadru', a on je s pravom očekivao poziv. No, na kraju je prekrižen, bio prekobrojan...

'Nikad o tome nisam razgovarao s Ćirom. Nikad!', priznao je novi trener minhenskog Bayerna i nastavio:

'A imao sam osjećaj da mi je ta brončana medalja oteta. Toliko sam želio biti tamo... Gledao sam Hrvatsku na televiziji i što sam bio sretniji, to sam bio tužniji. Ne dao Bog više tog osjećaja...'

Nakon toga je postao standardni reprezentativac, odigrao je dva Svjetska prvenstva (2002. u Japanu/Koreji te 2006. u Njemačkoj) i dva Europska prvenstva (2004. u Portugalu i 2008. u Austriji/Švicarskoj), a kod Slavena Bilića bio je i kapetan. Ukupno je u kockastom dresu od 1996. do 2008. godine odigrao 83 utakmice i zabio 14 golova, a kao kapetan je na teren istrčao na 43 utakmice.

Idealan spoj 'našeg' mentaliteta i njemačke discipline

Klupsku je karijeru u međuvremenu nastavio u HSV-u (1999. do 2001.), potom u Bayernu (2001. do 2003.), potom se vratio u berlinsku Herthu (2003. do 2006.), a potom je posljednje tri sezone odigrao u austrijskom Red Bull Salzburgu (do 2009. godine).

Na terenu je bio beskompromisan borac, za njega predaja nikad nije bila opcija. Bio je pravi vođa, kapetan od formata, prvi tamo gdje je najžešće, autoritativan na terenu i u svlačionici. Sjajan spoj 'naše' krvi i temperamenta te njemačke discipline, kako u igri, tako i izvan terena. Zbog svoje srčanosti, velikog domoljubnog zanosa i njemačke discipline Niko Kovač je uvijek u hrvatskom dresu davao sve od sebe. Zbog toga su ga navijači nagradili Ponosom navijača za 2009., a tu mu je nagradu dodijelio Klub navijača hrvatske nogometne reprezentacije 'Uvijek vjerni'. Neki će reći da se već tada moglo vidjeti i naslutiti da će krenuti u trenerske vode jer doslovno je bio produžena ruka izbornika, rođeni vođa koji je svojim primjerom 'vukao' suigrače, izvrsno je 'čitao' igru, imao je 'ono nešto'. Nije Niko Kovač skrivao svoje ambicije, u posljednjim je godinama karijere krenuo sa školovanjem te je, čim je objavio odlazak u igračku mirovinu, 'uskočio' na trenersku poziciju.

No, sustavan i temeljit kakav je, krenuo je doslovno od nule. Prvo je od 2009. do 2011. radio u omladinskom pogonu Red Bull Salzburga, polako je gradio svoje trenersko ime, od samog dna. Bio je to ispravan put, jer je potom godinu dana bio pomoćni trener prve momčadi Salzburga, a onda je 2013. godine preuzeo U-21 reprezentaciju Hrvatske. U stožer je tada uključio i brata Roberta s kojim je u karijeri igrao za Bayern i Bayer. Svi su složni kako su braća Kovač tada odradila sjajan posao, pokazat će se kasnije kako je baš taj staž u mladoj reprezentaciji bio najbolja preporuka pri preuzimanju 'vatrenih'.

A na tu priliku nije morao dugo čekati, Igor Štimac kiksao je protiv Škota u kvalifikacijama za SP 2014. u Brazilu, smijenjen je te je na njegovo mjesto 15. listopada 2013. godine postavljen Niko Kovač. U dodatnim je kvalifikacijama uspio izboriti plasman na Mundijal, u kratkom je vremenu 'preustrojio' momčad, doveo u red neke usijane glave i preko Islanda (0:0, 2:0) izborio vizu za Brazil.

Reprezentativci nisu imali sluha za njegove izborničke metode

I tu su nekako počeli prvi problemi. Kovač baš i nije od onih koji se vole eksponirati, o njegovu se privatnom životu zna jako malo, a ni on sam nije previše razgovorljiv. Njemačka je to škola, samo red, rad i disciplina, nogomet je ozbiljan posao, razmišlja i priča samo o njemu, a sve ostalo - koliko god bilo zanimljivo javnosti - nedostupno je. Jedan od 'problema' bio je i njegov pristup treninzima i općenito komunikacija s igračima. Kovač je uveo neke novitete koji se reprezentativcima nisu svidjeli. Bilo je tu svega, od vađenja krvi prije i nakon svakog treninga, mjerenjima laktata i koječega još... Nekim našim reprezentativcima, koji to redovito rade u klubovima, takav se pristup nije pretjerano svidio. No, Kovač je uporno 'tupio' svoje, imao je nekih dobrih ideja, a neke baš i nisu bile ostvarive. A Kovač je u nekim stvarima pretjerivao, poput činjenice da je igračima određivao tko će s kime spavati u sobi iako su neki od njih cimeri još iz mladih reprezentacija. Kovač i njegovi ljudi iz stožera reprezentacije to su itakako dobro znali, no izbornik je insistirao na SVOM rasporedu... Navodno je to bila samo jedna u nizu kapi koje su se kod reprezentativaca pretvorile u bujicu nezadovoljstva. Iako su i oni dobrim dijelom krivi za neke njegove odluke kojima je želio uvesti malo više discipline.

Vidjelo se sve to i na SP-u u Brazilu, poraz 3:1 od domaćina na otvaranju, rapsodija protiv Kameruna 4:0, a onda totalni krah i kraj porazom od Meksika 3:1. Nakon Mundijala bilo je previše gorčine i nezadovoljstva kod mnogih, primjerice Eduarda da Silve kojeg nije uveo protiv 'njegovog' Brazila iako je imao još jednu zamjenu... Dosta se 'zle krvi' prosulo nakon Brazila, ali Kovač je i dalje imao podršku Šukera i Mamića te je ostao na mjestu izbornika i krenuo u kvalifikacije za Euro. No, svoj tvrdoglav stav i neke apsolutno nelogične ideje u postavi Kovač je nastavio forsirati, nezadovoljstvo među igračima je bujalo, na kraju se činilo - i to vrlo opravdano - da su ga sami igrači počeli 'bušiti'. Naravno da nitko od njih to nikad neće priznati, ali naše zvijezde poput Modrića, Ćorluke, Rakitića, Perišića... jednostavno nisu imale 'snage' provoditi Kovačeve ideje. Osjetilo se to i na igrama, sve se počelo urušavati nakon 0:0 s Azerbajdžanom, a gostujući poraz od Norveške 2:0 početkom rujna 2015. godine značio je i konačni kraj za Niku Kovača na mjestu hrvatskog izbornika. Neki će reći kako je baš on bio naš najneuspješniji selektor, a statistika kaže kako je reprezentaciju u nešto manje od dvije godine vodio 19 puta, ima 10 pobjeda, pet remija i četiri poraza. Zamjerali su mu da igra previše 'ziheraški', da zanemaruje ofenzivni dio forsirajući obrambene formacije, te da nije sklon ni najmanjem riziku, čak niti protiv daleko slabijih protivnika. Realno, bilo je tu i dobrih stvari, no najveći njegov minus bio je nedostatak trenerskog iskustva u tim godinama.

Obitelj i sprugu Kristinu uspješno je 'skrivao' od javnosti

Za vrijeme izborničkog mandata poraslo je zanimanje javnosti za privatni život Kovačevih. I dok je mlađi brat Robert bio poprilično eksponiran zbog skladnog braka s nekadašnjom Miss Hrvatske i prvom pratiljom Miss Svijeta 1995. godine Anicom ex Martinović, Niko je svoj obiteljski mir ljubomorno čuvao od očiju javnosti. U jednom od rijetkih intervjua koje je dao prije nekoliko godina, i to za Glas koncila, Niko Kovač je progovorio i o obitelji, supruzi Kristini s kojom je u braku od 1999. godine i s kojom ima kćerku Lauru. Niko je Kristinu upoznao u vrijeme dok su bili tinejdžeri i odmah je znao da je posebna.

'Kad smo se upoznali, život mi se bitno promijenio. Nije bilo onoga da sam bio s njom do devet navečer, a poslije s prijateljima do neko doba. Od početka sam znao da je ona 'ta'. Još dok smo posjećivali tadašnju 'jugoslavensku' dopunsku nastavu u Njemačkoj, ja sam bio u sedmom, a ona u petom razredu. I tada sam je ugledao - i nekoliko godina kasnije postala je moja djevojka. To sam ozbiljno shvatio. Svugdje ima malih problema, i uvijek smo ih rješavali. Danas imamo odličan brak. Prijatelja se nisam odrekao, no trebalo je postaviti prioritete u životu. Rekao bih da sam obiteljski čovjek', rekao je Kovač za Glas Koncila i iskreno zaključio:

'Supruga i kći, moglo bi se reći, žive moj život. Uvijek su uz mene. Razmišljam ponekad što bi se dogodilo da je obrnuto. Ne bi mi bilo jednostavno. No moram reći da sam sretan sa svojom suprugom jer bilo je teških razdoblja, ozljeda, kada nisam igrao, bio na klupi, čak na tribini. Ona je uvijek bila uz mene, držala me i pružala mi snagu.'

Nakon što je dobio otkaz na mjestu hrvatskog izbornika Niko Kovač uzeo je kratku pauzu i čekao. Ponuda je bilo, mladi i perspektivan trener ipak je odlučio pričekati neku ozbiljniju, iz jačih liga.

'Imao sam konkretne ponude iz Bundeslige i Serie A, no nije bilo pravo vrijeme da preuzmem neki klub', kazao je u jednom trenutku Kovač. I onda je stigao pravi izazov - da preuzme Eintracht iz Frankfurta. 'Orlovi' su u tom trenutku bili u zoni ispadanja, a Kovač je imao samo jedan zadatak, osigurati ostanak. I uspio je! U dodatnim je kvalifikacijama svladao Nürnberg, spasio klub i krenuo pripremati momčad za neko novo čudo.

Dobar posao u Frankfurtu

Iskreno, nije Eintracht igrao lijepo, nije niti mogao s obzirom na ograničeni igrački kadar u tom trenutku. Kovač je posložio jednostavnu, ali učinkovitu taktiku, sebi tako svojstvenu. Obrana, obrana i samo obrana! Fizički maksimalan nogomet, s puno trke, presinga po cijelom terenu. Eintracht je u prvoj pravoj sezoni pod Nikom Kovačem bio peta najbolja obrambena momčad Bundeslige, osvojio je 11. mjesto i igrao finale Kupa (izgubio od Borussije Dortmund!). Čelnici su ga nagradili novim ugovorom i nešto izdašnijim budžetom za pojačanja, a to se osjeti u ovoj sezoni. U ožujku je bilo točno dvije godine kako je preuzeo Eintracht, njegov se trenerski rad definitivno vidi na igri i rezultatima.

Eintracht pod Kovačem sada igra puno atraktivnije, ostala je ta 'obrambena crta' i agresivnost, taj 'dvostruki defenzivni blok' koji doslovno 'ubija' svakog protivnika. No, sada Kovač ima i napadački raznovrsniju postavu. U ovom trenutku njegov Eintracht ima drugu najbolju obranu Bundeslige (iza Bayerna!) te šesti najefikasniji napad! Tu je naš Ante Rebić, pa Srbin Luka Jović, Francuz Sebastien Haller i iskusni Kevin Prince Boateng. Od ukupno 40 golova u Bundesligi ova je četvorka ove sezone zabila - 28! I Eintracht se bori za jedno od mjesta koje vodi u Ligu prvaka! Izravno ili u kvalifikacije, nije bitno. Momčad koja je prije samo godinu dana praktički bila u ponoru druge lige postala je noćna mora za velikane poput Bayerna, Borussije Dortmund, Schalkea... Nije ni čudno da su se velikani počeli 'grebati' i raspitivati. Nema sumnje kako je Niko Kovač u Frankfurtu odradio sjajan posao, trenerski se oblikovao i potvrdio, njegove metode - koliko god nekima radikalno izgledale - ipak su učinkovite. Od igrača traži žrtvu i poslušnost, no u isto vrijeme se pokazalo kako se njegov 'sustav' ipak isplati i može dati rezultate.

Niko Kovač i dalje je 'tvrd', barem što se istupa u medijima tiče. U Njemačkoj više i nema takvih 'problema' s 'nezgodnim novinarima' kao što je imao u Hrvatskoj, no dojam je i da je Kovač tijekom vremena nešto naučio, shvatio je snagu medija te je nedavno najavio kazne za sebe i svoje igrače za svaku dosadnu frazu izgovorenu u medijima! Uh, da se toga sjetio malo ranije, 'iskrcao' bi sam doslovno milijune... Ali, nikad nije kasno.

Koketirao je neko vrijeme Kovač s Bayernom i dortmundskom Borussijom, 'nepoćudni' mediji seljakali su ga po klubovima, no Kovač se nije dao 'navući'. Tu i tamo je prokomentirao interes velikana, ali sve 'u rukavicama', s popriličnim odmakom. Nije se želio eksponirati i gurati, a želio je poštedjeti i svoj Eintracht mogućih neugodnosti. No, sada je sve jasno, na kraju sezone Niko Kovač odlazi iz Frankfurta! Nova je destinacija München, a on je novi trener jedne od najvećih svjetskih momčadi - Bayerna!

Bayern je 'pojeo' i veće od njega, ali Niko Kovač ima 'ono nešto'

Kovač je potpisao trogodišnji ugovor s Bavarcima, Eintracht će kao odštetu za njega dobiti 2,2 milijuna eura. Ujedno će postati tek treći Hrvat na trenerskoj klupi bavarskog diva. Prije njega su ga 60-tih godina prošlog stoljeća vodili Zlatko Čajkovski i Branko Zebec za koje u klubu tvrde kako su u stvari postavili temelje i izgradili današnji Bayern. Ah, da. Spomenimo i da će kao njegov pomoćnik u Bayernu raditi - brat Robert!

Bivši hrvatski izbornik tako u prilično ranoj fazi svoje karijere preuzima jedan od najvećih klubova. Realno, iza sebe ipak nema neku bogatu karijeru, neki se pitaju nije li Bayern ipak prevelik zalogaj za trenera koji iza sebe ima samo dvije ozbiljne sezone u jakoj ligi. Problem s kojim bi se Niko Kovač u Münchenu mogao susresti jesu 'senatori' u svlačionici - prije svih Arjen Robben i Franck Ribery - koji su legende kluba i koji 'vedre i oblače'. Prihvate li oni Kovačeve ideje i metode rada, moglo bi biti dobro. No, ako se pojavi nezadovoljstvo... Svi se samo sjete Pepa Guardiole i njegovog neslavnog odlaska iz Münchena za koji većina tvrdi kako su ga inicirali baš gore spomenuti velikani.

Za sada je aktualni trener, jedna od legendi kluba Jupp Heynckes prvi podržao Kovača.

'Bio je odličan igrač Bayerna dvije sezone koliko je proveo u klubu. Bio je i kapetan reprezentacije Hrvatske kojoj je uvijek davao dimenziju više kada bi igrao', rekao je Heynckes i dodao:

'Eintracht je spasio od ispadanja, a u istoj je godini upisao dvije pobjede protiv Borussije Dortmund što je za mene veliko ostvarenje za jednog trenera. Ove se godine bori za Ligu prvaka, odnosno izlazak u Europu. U Frankfurtu radi s mnogo igrača različitih nacionalnosti, što je sjajno. Stoga je idealan kandidat za klupu Bayerna. Ima sve kvalitete da sjedne na ovu klupu. Naporno radi, ima entuzijazam, ali i disciplinu koju će donijeti u klub. Inovativan je, elokventan i obožava nogomet. On je osoba koja jako dobro komunicira s igračima i uvjeren sam da je Bayern dobro izabrao.'

OK, Heynckes ga je 'pročitao', ipak je ovaj 72-godišnjak s pregršt iskustva osoba koju se u Münchenu, kao i u ostatku Njemačke, ali i Europe, pozorno sluša. Kovač njegovu podršku ima, sad je samo na njemu da se nametne u svlačionici Bayerna. Kao igraču mu je takvo nešto sigurno bilo puno lakše, no treneri na klupi velikana ipak su samo potrošna roba. Kako god bilo, lijepo je znati da će jedan Hrvat, bivši hrvatski kapetan i izbornik, sljedeće sezone voditi jednu od najvećih svjetskih momčadi. Bayern je u rangu Reala, Barcelone, Manchester Uniteda, Juventusa, Intera, Liverpoola..., sam vrh 'aristokracije' svjetskog nogometa. Sretno, Niko! I tebi i bratu Robertu također!